Jessici Hanni, majci četvero djece, u 14. tjednu trudnoće dijagnosticiran je rak dojke. Umjesto pobačaja, koji su savjetovali više liječnika, Jessica je izabrala život. U razgovoru za EWTN, posebnost ove trudnoće u odnosu na prethodne opisala je riječima: „Bog me pozvao učiniti nešto veliko.”
I prije same trudnoće, Jessica je zamijetila kvržicu na dojci. Liječnici su, iznoseći svoje mišljenje, govorili da je benigno. Nekoliko tjedana kasnije Jessica je saznala da je trudna, a ubrzo, nakon još jednog liječničkog pregleda, dobila je potvrdu da se radi o raku dojke. Iako su liječnici bili uvjereni da se radi o tumoru u početnom stadiju, za vrijeme operacije uvjerili su se u suprotno – tumor je bio u terminalnoj fazi, dug 13 centimetara, javlja Catholic news agency.
Pro-life odvjetnik, koji je otvoreno govorio o svojim uvjerenjima, jednako kao i prijatelji s kojima se Jessica okružila, uz podršku obitelji, Jessicu je ohrabrilo za živjeti ideale u teškim trenucima.
„Bilo je to vrijeme iznenađenja. Sada si postala žena koju svi koriste u svojim argumentima”, misli su to koje su joj postale svakodnevnica.
Obzirom da se Hanna čvrsto držala vjere, lakše je prolazila kroz teške trenutke. Nakon svake kemoterapije, Hanna je rado odlazila na grob bl. Solanusa Caseya u Detroitu, svome rodnom gradu. „Na njegovom grobu molila sam za milost čudesnog ozdravljenja, jednako kao i za zdravlje sina.”
Ne znam gdje će me Gospodin odvesti. Hoće li me voditi putem u kojem trebam svjedočiti kako se umire, s njegovom milošću? Ili će možda izvesti čudo?
Osim spomenutom blaženiku, Hanna se rado utjecala i sv. Gianni Beretti Molli, kojoj je isto tako bila dijagnosticirana teška bolest za vrijeme trudnoće. Hanna je objasnila da se, baš kao i sv. Gianna, odlučila za oblik liječenja koji neće našteti njenom djetetu.
„Mnogi ljudi nisu niti svjesni da kemoterapije mogu biti prilično sigurne za vrijeme trudnoće”, Hanna je objasnila. „Izabrala sam prečac u kojem sam zbog kemoterapije pretrpjela male neugodnosti, a primjer sv. Gianne bio mi je dodatna inspiracija.”
Nakon dijagnoze, osjetila je kako je Gospodin zove na nešto veliko. Nesigurna u vlastitu budućnost, dva dana nakon dijagnoze odlučila je napraviti profil na društvenoj mreži kako bi svoje putovanje podijelila s drugima i stvorila molitvenu zajednicu u kojoj je osmislila svoju patnju – prikazujući je kao molitvu na nakanu njenih pratitelja.
„Vjerovala sam da ne postoji patnja koja je uzaludna”. Ne znam gdje će me Gospodin odvesti. Hoće li me voditi putem u kojem trebam svjedočiti kako se umire, s njegovom milošću? Ili će možda izvesti čudo?”
Nastavlja: „Odlučila sam poslužiti se društvenim mrežama, bez obzira na to što će se dogoditi. Povjerenje u Gospodina je najvažnije, povjerenje s kojim možemo ostaviti vlastite želje i potrebe u podnožje Kristova križa i njemu prepustiti da se pobrine.”
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Hanna je ponudila tri savjeta ženama koje se suočavaju sa sličnom situacijom.
Vjerovala sam da ne postoji patnja koja je uzaludna.
Prije svake odluke potražiti mišljenje više stručnih, liječničkih mišljenja. Prije same kemoterapije, Hanna je objasnila kako se posavjetovala s desetak liječnika, što nikako ne bi utjecalo na odluku o eventualnom pobačaju.
Drugo, zatražite pomoć naše Nebeske Majke. Blažena Djevica Marija zna kako je to suočavati se sa žalostima i strahovima koje prijete vlastitom djetetu, ona suosjeća. Stoga, ako se obratimo njoj, ona će uzeti naše strahove i upraviti naše molbe svome Sinu, Gospodinu našemu, zajedno s našim vapajima.
Na kraju, ujedinite svoje patnje s Kristovim patnjama, posebno s patnjom na Križu. „Pomislite samo na agoniju koju je Krist prolazio – bilo da govorimo o pribijanju na križ, ili možda proživljavanje same agonije za vrijeme Križnoga puta.”
Nakon što je Jessica rodila, nalazi su bili ohrabrujući. Nije postojalo nikakvih znakova da se tumor proširio na ostale organe. Sinu je nadjenula ima Thomas Solanus, a njezino svjedočanstvo ima poseban odjek u kauzi za proglašenje svetim bl. Thomasa Solanusa Caseya.
Pogledajte u nastavku: