"Bog nas ljubi! Ljubi nas tako i toliko da nam je dao svoga Sina kako ne bismo propali nego zauvijek živjeli. Bog nas ne želi osuditi. Želi nas spasiti. Ovo su temeljne poruke današnjeg evanđelja koje nam otkrivaju otajstvo Boga u sebi samome. Iz ovih poruka spoznajemo da je u sebi Bog ljubav, da je on Otac, Sin i Duh Sveti. Istovremeno ove poruke otkrivaju i Boga u odnosu prema nama", poručio je riječki nadbiskup Mate Uzinić uz svetkovinu Presvetog Trojstva.
[PRESVETO TROJSTVO, 2023.]
Bog nas ljubi! Ljubi nas tako i toliko da nam je dao svoga Sina kako ne bismo propali nego zauvijek živjeli. Bog nas ne želi osuditi. Želi nas spasiti. Ovo su temeljne poruke današnjeg evanđelja koje nam otkrivaju otajstvo Boga u sebi samome. Iz ovih poruka spoznajemo da je u sebi Bog ljubav, da je on Otac, Sin i Duh Sveti. Istovremeno ove poruke otkrivaju i Boga u odnosu prema nama.
Tri su temeljna događaja u kojima je Bog očitovao i nastavlja očitavati svoju ljubav prema nama. Iz njih spoznajemo da je on ljubav u sebi, ali i da on ljubi nas.
Prvi je stvaranje u kojemu je Bog ljubav, koja u njemu čini odnose Oca, Sina i Duha Svetoga, prenio na sva stvorena bića i svu stvorenu stvarnost. Stvaranje je eksplozija Božje ljubavi, onaj Big Bang, veliki prasak za koji pretpostavljamo da se dogodio prije 13,8 milijardi godina. Čovjek je vrhunac tog Božjeg stvarateljskog ljubavnog čina. Bog je u čovjeku dobio novog partnera, onoga koji kao slobodno i razumno biće na ljubav kojom je ljubljen može odgovoriti ljubavlju. Stvaranjem čovjeka je započela povijest ljubavi. Jer na ljubav kojom je od Boga ljubljen čovjek nije uvijek odgovarao ljubavlju, ta je povijest imala svoje različite etape. Jednu od njih, važnu, nam je prenio ulomak iz Knjige izlaska u kojemu se Bog ljudima objavio kao jedan i jedini Bog, „Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću.“
Drugi je spasenje u Isusu iz Nazareta u kojemu je Božja ljubav dobila ljudsko lice. To je lice Isusa iz Nazareta kojega mi kršćani ispovijedamo kao svoga Krista i Gospodina. Isus iz Nazareta je Božja ljubav koja se utjelovila, postala čovjek, „tijelom postala i nastanila se među nama.“ Bog se nije zadovoljio samo time da nam govori o tome da nas ljubi. On nam je u Isusu iz Nazareta konkretno pokazao da nas ljubi. Svoju je ljubav učinio vidljivom, opipljivom, spustio je na našu ljudsku razinu, kako bismo mogli konačno i zauvijek spoznati da je on ljubav i da nas ljubi.
Treći je dar Duha Svetoga koji omogućuje da Božja ljubav može ostati trajno prisutna među nama. Ljubav kojom nas Bog ljubi po svome Sinu je u Duhu Svetome postala trajni sada. Po njemu Bog Otac nastavlja svoje stvarateljsko djelo. I Bog Sin, koji je postao jedan od nas u Isusu iz Nazareta, nastavlja živjeti u prostoru i vremenu. Kako je to moguće? Evo odgovora prve Crkve: „Radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama.“ Radost, usavršavanje, tješenje, sloga i mir, a svim drugim darovima Duha Svetoga od kojih je najveći ljubav, su načini kako možemo i trebamo drugima pokazati da smo ljubljeni i da su ljubljeni. I da je moguća ljubav, ona prava ljubav, ona koja služi, koja se daje, ljubav kakvu nam je svojim primjerom pokazao Isus iz Nazareta. Ta ljubav je naše poslanje. To poslanje nam nije moguće jer smo mi kršćani bolji od dugih ljudi i Crkva bolja od drugih zajednica i institucija. Puno je toga što nam ne ide u prilog. Ono je moguće jer je Bog u same sebi ljubav triju božanskih osoba Oca i Sina i Duha Svetoga. I jer je Bog, koji je ljubav u sebi, u svoje unutar trojstvene ljubavne odnose uključio i nas, nas ljude i svu stvorenu stvarnost. U stvaranju nam se objavio kao Otac koji nas ljubi. U Isusu iz Nazareta je postao naš brat. U Duhu Svetom nas posvećuje i osposobljuje za pravu ljubav, onu koja se nadahnjuje na Božjoj stvarateljskoj, otkupiteljskoj i posvetiteljskoj ljubavi, na ljubavi Boga Oca i Sina i Duha Svetoga, odnosno, na „Ljubećemu, Ljubljenomu i Ljubavi“ (Benedikt XVI.).