Ako je automobil parkiran s ugašenim motorom, on se neće nikamo pomaknuti – barem ne sam. Tu će i ostati. Ako se stolac stavi pokraj stola i nitko ga ne dira, ostat će u tom položaju skupljajući prašinu. Stvari se ne kreću same od sebe; nešto ih mora pokrenuti. Ne može biti jednostavnije, zar ne?

Ali pogodite što? Zakon inercije vrijedi ne samo u fizici; to je istina u svakom području života. Kada imate prekomjernu tjelesnu težinu i izvan forme ste, u biti ste skloni “ostati u mirovanju”. Ne želite ići u teretanu i vježbati, ili dizati utege, ili trčati, ili jesti zdravu hranu. Kada ste neorganizirani i nemarni i kada vam je život u velikom neredu, vi “mirujete” i skloni ste “mirovati”. Ne želite sve srediti ili obaviti veliko čišćenje kuće ili se čak lijepo odjenuti. Kada su vam financije u rasulu i svima dugujete novac, “mirujete” i skloni ste “mirovati”.

Jeste li znali da u fizici postoji princip koji je duboko povezan s osobnim razvojem, pa čak i duhovnošću? Zove se zakon inercije i glasi: “Tijelo koje miruje nastoji ostati u stanju mirovanja.”

Lijenost/Unsplash

Ne želite donositi teške odluke potrebne za ispravljanje situacije. Ne želite drastično smanjiti svoje troškove ili prestati koristiti svoje kreditne kartice. Ne želite čak ni pogledati svoje račune. Umjesto toga, želite gledati televiziju, ili popiti piće, ili jesti, ili kockati, ili igrati video igrice, ili otići na odmor. Bilo što da vas odvrati od vaših problema, piše Anthony Destefano s portala Catholic Exchange.

Zašto? Jer nitko ne želi bol! Bolno je gledati bilancu kada znamo da su nam financije propale. Bolno je pogledati se u ogledalo kada nam se gadi sva naša mlohavost. Jedini put kada krenemo u akciju je kada bol zbog nečinjenja postane toliko jaka da nadilazi bol zbog toga što smo to učinili. Drugim riječima, ponekad se toliko uznemirimo zbog toga kako stvari stoje da se probijamo kroz bol i tako krećemo.

Postoji bolji način da se natjerate da se pokrenete, bolji način da prevladate zakon inercije. Uključuje još jedan princip iz fizike. To se zove zamah.

Ovo je jedna od najvažnijih stvari u životu koju treba naučiti. I to je tako jednostavno da ljudi to stalno zaboravljaju. Kada se objekt u mirovanju počne kretati, u početku se kreće sporo. Ne ide trenutno punom brzinom. Ubrzava se. Gradi zamah. Puno sam putovao avionom u životu. Zapravo, slučajno sam pilot. Kada ste na pisti i započnete svoje kretanje uz polijetanje, ne odižete se samo nekim čudom od tla. Gurnete ručicu gasa prema naprijed i avion se počinje kretati. U početku idete vrlo sporo – toliko sporo da bi vas dijete lako moglo prestići. Zatim, kako sekunde odmiču, vaša brzina se povećava i prije nego što to shvatite, u zraku ste. Ovo vrijedi za sve u životu.

Avion/ Sevenstorm juhaszimrus/Pexels

Ključ za poduzimanje učinkovite, dugotrajne akcije je zamah. Ako se želite izvući iz nereda – bilo koje nesreće – najbolje je započeti s malim radnjama, čak i onim najsitnijim, ali ih poduzimati dosljedno tijekom nekoliko dana i tjedana. Nakon što to učinite, stvari će se sigurno ubrzati.

Mi smo poput miševa koji traže isti komad sira u istoj mišolovci, bez obzira koliko nas puta uhvate. Niste li umorni od toga?

Znate da ovo funkcionira. Već ste prošli kroz to. Znate da je prvi odlazak u teretanu najteži. Zapravo je mučenje prisiliti se da idete. Drugo putovanje je malo lakše. Treći još lakši. Do četvrtog puta, već žurite. Zapravo, ništa vas ne može spriječiti da odete. Isto vrijedi i za organiziranje. Ili srediti svoje financije. Ili čak popraviti svoje odnose. Ako počnete s malim i prisilite se na početno razdoblje boli, ubrzat ćete.

Ne sadite sjeme noću i očekujete da će cvijeće procvjetati sljedeće jutro, zar ne? Potrebno je vrijeme prije nego što možete požeti ono što ste posijali. Ali morate početi sa sjetvom. Morate staviti sjeme u zemlju!

Svi moramo sići s ovog “tobogana” na kojem se nalazimo. Gore dolje, gore dolje. Nikad ne prestaje. Kroz koliko ste “faza” prošli u životu? Uvijek prolazimo kroz “faze”. Nije li to zamorno? Uvijek se uzbuđujemo zbog ove ili one stvari. Uvijek isprobavati neku modnu dijetu ili plan vježbanja ili program osobnog razvoja. Svi oni djeluju neko vrijeme, ali onda gube svoju snagu nakon što emocionalni vrhunac nestane. Mi smo poput miševa koji traže isti komad sira u istoj mišolovci, bez obzira koliko nas puta uhvate. Niste li umorni od toga?

Ali ako počnete s malim koracima i gradite polako – ili čak ako samo nastavite istim tempom – vaš napredak neće stati. Zar to ne bi bilo lijepo?

Ovo nije samo neko načelo osobnog razvoja. To je u srcu istinske duhovnosti. Božja riječ nas upozorava da ne preziremo male stvari i male početke. A ako pogledate Sveto pismo, naći ćete desetke primjera bitaka u kojima je šačica ratnika uspjela čudesno poraziti golemu vojsku. Čini se da Bog uvijek daje sve od sebe kako bi pokazao da mali broj ljudi – ili čak ljudi niskog rasta – ima moć nadvladati svaku poteškoću, sve dok je On na njihovoj strani.

Najbolji primjer za to je, naravno, priča o tome kako je Bog spasio čovječanstvo. Sada, ništa nije veće ili moćnije od Boga, zar ne? Pa ipak, kada je taj isti Svemogući Bog odlučio ući u ljudsku povijest i postati čovjekom, učinio je to tako što je najprije postao malo dijete. Ne smijemo nikada zaboraviti da je Isus Krist – koji je Bog – rođen kao dijete i stavljen u male jasle.

Dječji koraci/Juan Pablo Serrano/Pexels

Izgradnja zamaha uvijek djeluje. Nije važno imate li osamnaest ili osamdeset godina, jeste li siromah ili milijarder, najgori grješnik na svijetu ili najveći svetac. Ponekad rezultati nisu uvijek trenutni, ali to je za očekivati. Ne sadite sjeme noću i očekujete da će cvijeće procvjetati sljedeće jutro, zar ne? Potrebno je vrijeme prije nego što možete požeti ono što ste posijali. Ali morate početi sa sjetvom. Morate staviti sjeme u zemlju!

Ako ste u lošoj fizičkoj formi i trebate započeti s rutinskim vježbanjem, naravno da bi bilo sjajno da počnete redovito odlaziti u teretanu. Ali ako se sada ne možete natjerati da to učinite, u redu. Umjesto toga prošećite po kvartu. Nije stvarno važno što radite sve dok nešto radite – i sve dok svaki dan radite nešto dodatno.

Ili ako je vaš život kaotična zbrka, počnite organizirati njegov mali dio. Očistite svoj ormar! Koga briga ako je to klišej? Poanta je da djeluje. Pokreće nešto novo. Daje vam osjećaj da kontrolirate svoj život – a to je nešto što je apsolutno neophodno ako ikada namjeravate riješiti sve svoje druge probleme.

Zapamtite, ovo je samo početna točka. Ali to je početna točka kojoj se morate stalno vraćati. Gravitacija će vas uvijek vući prema dolje. Kameni spoticanja uvijek će vam se nalaziti na putu. A kada naletite na njih i oni vam zaustave napredak, morate biti u mogućnosti pokrenuti. Bez obzira radi li se o vašem tijelu, vašem umu ili vašem duhu, uvijek je najbolje prvo napraviti dječje korake.

Naravno, morate i vi postati radikalni. Nemoguće je biti sretan ako nisi radikalan u svom pristupu životu i u svom pristupu ljubavi i u svom pristupu Bogu. Ali najbolji način da postanete radikalni je da se prvo pokrenete.

Zato ne prezirite male početke! Odaberite nekoliko nasumičnih stvari upravo sada – nekoliko mučnih zadataka, nekoliko iritantnih stvari koje niste mogli obaviti u posljednjih nekoliko mjeseci – i počnite raditi na njima, polako. Oduprite se porivu da učinite sve odjednom. Dosljednost je ono čemu težimo. Zamah je ono čemu težimo.