Nakon završenog ignacijevskog programa leadershipa pod nazivom ‘Biti vođa u školi sv. Ignacija’, Centar za duhovnost i kulturu Ignacije organizira tribine po nazivom ‘Vrijeme za razgovor: Vođe među nama’. O čemu je riječ? Je li riječ o nastavku svojevrsne škole za leadership?

Na dosadašnjem tečajevima Biti vođa u školi svetog Ignacija vidjeli smo zainteresiranost i potrebu ljudi da se educiraju o vodstvu i upravljanju te o duhovnosti na kojoj mogu graditi svoje vodstvo. Zbog toga su se rodile nove ideje unutar naše Akademije za kršćansko vodstvo. Jedna od tih ideja jesu ove tribine kroz koje želimo svim zainteresiranima ponuditi svjedočanstvo ljudi koji imaju znanja, vještine i iskustvo u vođenju ljudi i timova. Da oni podjele ono što imaju, da obogate sve one koji žele promišljati o tome, raditi na sebi u smjeru vođenja sebe i drugih.

Tribina 1. “Vođe među nama”- Željko Babić i p. Tvrtko Barun

Kako ste zadovoljni reakcijama nakon prve tribine u kojoj je gostovao rukometni trener i bivši izbornik hrvatske reprezentacije Željko Babić?

Gospodin Željko Babić je meni bio vrlo zanimljiv: govorio je vrlo osobno, iskustveno, vrlo konkretno. Davao je primjere, dijelio svoja razmišljanja, izazove i probleme u osobnom i profesionalnom životu u toj misiji vođenja pojedinaca i timova. Bilo je tu i smijeha i suza i vrlo konkretnog, životnog iskustva. Svi mi koji smo bili tamo izašli smo sa tribine obogaćeni njegovim životom, njegovim znanjem, vjerom, iskrenošću i karakterom.

Zašto Vam je ovo područje djelovanja na srcu? Primjećujete li da nam u hrvatskom društvu nedostaje vođa?

Ako se samo osvrnemo oko sebe posljednjih godina vidjet ćemo da naše društvo kao i naša Crkva žudi za ljudima koji će biti spremni služiti i voditi svojim primjerom, na autentičan način, s integritetom, koji će zastupati vrijednosti koje je Krist živio i o kojima je govorio. Stanje našeg društva i Crkve ukazuju da imamo puno prostora za napredak, za razvoj, za autentičnost i transparentnost. Akademija za kršćansko vodstvo želi pomoći u nadilaženju tog jaza i suočavanju s tim izazovom. Nadamo se da ćemo kroz razne projekte i programe pomoći da zajedno rastemo kao vođe i kao vjernici.

Kako ispravno shvatiti pojam vođenja? Prevladava li negativno poimanje leadera u smislu hladnih, proračunatih, autoritarnih ljudi? Ljudi koji ne prežu pred ničime i nikime da bi postigli i zadržali moć?

Složio bih se da je nažalost naše najčešće iskustvo da oni koji imaju moć, koji su na višoj poziciji, koriste taj autoritet na način da ga zloupotrebljavaju i njime manipuliraju. Vjerujem da je iskustvo svih nas u tom smislu da se ti ljudi brinu samo za sebe, svoje interese ili interese svoje grupe, da tu nemam poštivanja druge osobe, nema brige za drugoga, da u njihovom djelovanju ne postoji transparentnosti prema javnosti, da svi vide neautentičnost takvih ljudi.

Je li kršćanima, katolicima u jednoj hijerarhijski uređenoj zajednici kao što je Crkva prirodno težiti za vodstvom?

Ovo pitanje dotiče puno dimenzija naše vjere i življenja unutar Crkve te poimanje poslanja i poziva unutar Crkve. Između ostalog tu su prisutna pitanja klerikalizma unutar Crkve, važnosti laika, preuzimanja odgovornosti od strane laike i s druge strane od strane klerika davanja povjerenja i odgovornosti prema laicima. Važna aktualna tema unutar Crkve o tome je pitanje sinodalnosti tj. zajedničkog vođenja, dijeljenja odgovornosti, zajedničkog razlučivanja onoga na što Bog poziva Crkvu u ovom vremenu, gdje Duh danas puše. Ukratko, svi smo kao kršćani pozvani brinuti se za Crkvu i za društvo, težiti za onim darovima koja nam pomažu da služimo drugima. Da svi, bili klerici, bili laici, preuzmemo svoj dio odgovornosti, da iskoristimo svoje vještine, znanja i darove na dobro cijele zajednice – što znači i na dobro onih koji nisu dio Crkve, koji su drugačiji od nas.

Koga treba voditi? Daju li se vjernici voditi? Žele li vjernici biti vođeni? Je li uloga vođe isključivo vezana za svećenički red?

Svi trebamo biti vođeni i svi trebamo voditi. Svi imamo i poslanje i darove da možemo utjecati na druge – bilo to unutar naše obitelji, unutar naše lokalne zajednice, župe, udruge, kolektiva na poslu. Da, svećenik ili biskup imaju specifične službe vodstve. Ali to ne umanjuje poslanje laika za službu vodstva unutar Crkve. Mislim da je na svima nama da radimo na sebi i našoj Crkvi da izađemo iz krutosti tvrdih okvira koje smo postavili između klerika i laika i da imamo više međusobnog povjerenja, da ima manje zloupotrebe moći unutar Crkve – ono što papa Franjo naziva klerikalizam. I rekao bih da zbog tog klerikalizma u Hrvatskoj vjernici laici su pasivniji i očekuju više da onaj svećenik ili biskup govori i djeluje, vodi, dok su oni više tu da prate i slijede. Nekako mi se čini da to nije Kristova vizija življenja Crkve, njegove zaručnice.

Gost druge tribine je poznati pjevač Alan Hržica. Zašto ste se odlučili za njega?

Gospodin Alan Hržica je osoba s velikim iskustvom traženja i nalaženja Boga u svom životu, u svom poslu, u svom angažmanu za druge. Kroz svoj privatni i javni život i djelovanje poziva druge, trudi se oko zajedničkih ciljeva, želi uljepšati našu Crkvu i naše društvo svojim talentima u umjetnosti, ali i talentima vodstva. Molitvena zajednica Srca Isusova koju Alan Hržica vodi je mjesto u kojem su tisuće ljudi pronašli prostor za nasljedovanje Krista, za djelovanje unutar društva i Crkve. U Centru Ignacije vjerujemo da on ima puno toga za podijeliti iz svog života i iskustva: kako je to voditi zajednicu, što znači voditi pojedince, kako se nositi sa slavom i utjecajem. Sve su to teme koje koji se dotiču pitanje liderstva.

Koje biste Vi primjere dobrog vodstva izdvojili?

Mislim da smo svi mi u životu susreli ljude koji su utjecali na naš život na pozitivan način. Govorim o osobama koje su nam bili uzor – bilo to unutar obitelji, netko u procesu našeg obrazovanja, bilo u društvu. Mislim da ne trebamo tražiti idealne primjere, ljude oko nas koji su izvanredni, da bismo ih slijedili. Možemo krenuti od onih najbližih, od ljudi koji nas okružuju, a na kojima vidimo kvalitete i vještine vođa, spremnost na služenje i davanje sebe za druge.

Akademija za kršćansko vodstvo – od čega se sastoji, kome je namijenjena?

Akademija za kršćansko vodstvo je program Centra Ignacije u kojem želimo potaknuti ljude na promišljanje o svom pozivu na vodstvo, da učimo jedni od drugih i da pojedinačno i zajedno rastemo u odgovornosti i spremnosti za promjene u društvu u Crkvi. Unutar Akademije postoji više različitih projekata: online tečaj, ljetna škola vodstva, tribine, radionice, radijska emisija “Nit vodilja” na Hrvatskom katoličkom radiju. Kroz sve te projekte trudimo se dijeliti znanja i iskustva, čuti, poticati na rad na sebi i na molitvu, na susret sa sobom i s Bogom – sve s ciljem da bismo osjetili poziv i krenuli u nasljedovanje Krista u konkretnosti svog života, iz realnosti društva i Crkve u kojima živimo.

Ivana Šarić Nađ i Tvrtko Barun – Nit vodilja – HKR

U tijeku je istraživanje o kršćanskom vodstvu, postoje li neki zanimljivi podaci/rezultati koje je istraživanje do sada pokazalo, a koje biste željeli podijeliti s našim čitateljima?

Istraživanje je još uvijek u tijeku i krajem lipnja planiramo predstaviti rezultate javnosti i medijima. U dosadašnjim rezultatima vidimo zanimljivosti poput kvaliteta koje ljudi žele vidjeti na kršćanskim vođama ili manjkavosti koje primjećuju kod onih koji se nazivaju kršćanski vođe. Pozivamo sve one koji još nisu ispunili upitnik da nam pomognu i kroz upitnik istraživanja podjele svoje iskustvo i svoje misli na temu kršćanskog vodstva OVDJE.

Kako Vi osobno živite kršćansko vodstvo Centra za duhovnost i kulturu Ignacije? Na koje izazove nailazite? Kako se s njima nosite? Tko Vam je uzor? Izvor snage, mudrosti, strpljenja…?

Centar Ignacije je udruga i katolička organizacija koja tek raste i tu postoje klasični izazovi razvoja tima i organizacije kao što su pronalaženje kvalitetnih ljudi, vođenje tih ljudi, dugoročna strategija i razvoj organizacije, pa sve do financiranja tj. prolaženja sredstava da bi sve ideje koje imamo ostvarili. Tu je pitanje i uživanja i slavljenja svih uspjeha i plodova, ali i učenja na pogreškama, prepoznavanja što trebamo mijenjati. Konačno, Centar Ignacije tvori više od 50 volontera – onda je to izazov koordinacije tolikog broja ljudi, suradnje, zajedništva, osluškivanja Duha da bismo kvalitetnije mogli živjeti viziju i misiju Centra.

Koji su planovi i budući projekti pred vama?

U Centru imamo puno različitih ideja koje idućih mjeseci i godina želimo ostvariti. Ono što je više povezano s Akademijom za kršćansko vodstvo jesu radionice vještina i znanja koji su povezana sa vodstvom i upravljanjem, u srpnju organiziramo ljetnu školu vodstva na franjevačkog otočiću Košljunu. Ukratko, ideja ne nedostaje. Štoviše, s obzirom na vremenske i financijske kapacitete tj. ograničenja, trebamo ostaviti i za buduća vremena barem nešto od svega onoga što smo prepoznali kao Božji poticaj, što naše srca, glave i ruke mogu ostvariti kroz zajedništvo unutar Centra Ignacije.