U današnjoj ćemo emisiji govoriti o promišljanjima svećenika Nedjeljka Subotića, čiji je izbor ogleda, krtika i članaka objavljen u knjizi „Katolicizam i solidarizam“, koja je dio biblioteke Hrvatska katolička baština, koju objavljuje Glas Koncila.

Nedjeljko Subotić bio je svećenik koji je u Hrvatskoj djelovao u prvoj polovici 20. stoljeća. Ostao je upamćen kao predani svećenik, vrstan pripovjedač, putopisac, erudit, oštar kritičar liberalizma, komunizma i fašizma, ideologija koje su u vrijeme njegova intelektualnoga stvaralaštva bile u fazi političkoga uspona.

Svećenik Subotić zalagao se za humanistička i kršćansko-socijalna načela te duh razboritosti u rješavanju društvenih prijepora. U kontekstu međunarodnih odnosa bio je veliki zagovornik ideje solidarizma. U svojim djelima držao je do autonomije znanosti i umjetnosti i bio je veliki poklonik rimske kulture. Iznimno je cijenio lik sv. Franje i Dantea. Bio je blizak svom suvremeniku velikom slikaru i svećeniku Celestinu Medoviću.

Godine 1924. Nedjeljko Subotić objavio je članak u „Katoličkom listu“ „Svi na noge za katolički dnevnik“, nastojeći mobilizirati onovremenu vjersku javnosti oko potrebe pokretanja jedinstvenog katoličkog dnevnog lista koji bi bio „nadležan“ za prostor čitave onovremene Jugoslavije.

Uz ostalo u spomenutom članku Subotić navodi:

„Dnevnik valja da ima svojih izvjestitelja i suradnika iz svih glavnih centruma u državi, tako da list bude jedna suvremena potreba svima, bez razlike stranaka i zanimanja, donoseći stručne informacije iz svih područja kulture, ekonomije, znanosti, umjetnosti, unutrašnje i vanjske politike, imajući u svojem kolu prvoklasne sile. Svakako stojimo na tom stanovištu da list mora imati takvih prednosti da je pretplatniku suvišan svaki drugi dnevnik, te mu ne treba posizati za dnevnom štampom ala ‘Jutarnji list’, ‘Novosti’, ‘Obzor’ itd. Dobra štampa je apoštolat našeg vremena. Nije dosta javno i privatno vikati: bježite od zle štampe! – jer je štampa strašna napast, koju možemo svladati samo pozitivnom dobrom štampom. Tako radimo svi da možemo našoj javnosti ponosno ukazati solidan prvorazredan katolički dnevnik i da rečemo: uzmi i čitaj, drugo ne trebaš!“

Tako je pisao Nedjeljko Subotić. A sada će nam se u emisiji pridružiti svećenik i izvanredni profesor na đakovačkom KBF-u dr. Boris Vulić. Profesor Vulić ujedno je i urednik Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije. A upravo je Vjesnik u tjednu koji je iza nas proslavio važnu obljetnicu – 150 godina svoga djelovanja. Zahvaljujemo ovim putem i kolegici Martini Kuveždanin koja je za našu emisiju u Đakovu snimila profesora Vulića.

Profesore Vuliću, koji je prema Vašem mišljenju ključan doprinos koji općem dobru daju današnji katolički glasnici, novine i drugi listovi?

Čini mi se da je ključni doprinos općem dobru katoličkih časopisa moguće sažeti u misao da oni daju teološki pogled na fenomene koji su oko nas, koji su u nama i koji su iznad nas. Kada kažem teološki pogled mislim na to da sve fenomene rasuđujemo i razmatramo polazeći od Svetoga Pisma od prebogate baštine katoličkoga nauka i duhovnosti. Dakako da u pluralnom društvu u kojem živimo to će se tretirati kao jedno od mogućih polazišta i mišljenja. Ali, za nas vjernike put povezan sa Svetim Pismom i katoličkim naukom najmjerodavnije je mišljenje. Naime, u svim katoličkim glasilima, od najsitnije vijesti do nekih širih promišljanja vjernički se uvijek polazi od Isusa Krista i u svjetlu onoga što nam je on ostavio kao Evanđelje.

Kako katolička glasila izvršavaju misiju dijaloga i povezivanja – između biskupa i svećenika, svećenika i vjernika, Crkve i društva općenito?

Kada govorimo o katoličkim glasilima i njihovom poslanju u kontekstu dijaloga i povezivanja, doista možemo reći da su katolička glasila povlašteno sredstvo ostvarenja dijaloga i povezivanja. Sva naša glasila na ovaj ili onaj način jesu mjesta sučeljavanja misli. Sučeljavamo svoje stavove, promišljanja i poglede. Pritom je važno biti svjestan na prvom mjestu da nismo svi isti s obzirom na službe koje obavljamo. Naš glas nema podjednaku jačinu. Konkretno, glas jednoga biskupa odjekuje na razini snažnijeg učiteljskoga glasa. Dočim, teološki pisac nikada ne bi trebao niti pretendirati doći na razinu na kojoj se nalazi govor ili tekst biskupa.

Svakako treba imati u vidu, što je važno i za naše vrijeme, jest to da počnemo manje osobno doživljavati neke tekstove na koje nailazimo, u smislu da nas samo zanima tako nešto piše i o kome nešto piše. A da nas pritom ne zanima sami sadržaj. Nastojmo zato tekstove koje čitamo prije svega doživjeti kao promišljanje o fenomenima koji nas provociraju, koji izazivaju da o njima kažemo svoje mišljenja, a nakon toga i da učinimo određene promjene u vlastitom životu i u životu naših zajednica.

Marino Erceg novinar je Glasa Koncila. Uz redovite vijesti iz Crkve u Hrvatskoj i svijetu, osobito se kao novinar bavi povijesnim temama. Objavio je i nekoliko radova povijesne tematike, a fokus njegovih istraživanja je na povijesti Katoličke Crkve u Hrvatskoj u drugoj polovici 20. stoljeća. Doktorand je na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.