Postoji jedna riječ koja nam, više nego bilo koja druga, definira kako Marija odgovara na Božji plan otkupljenja svijeta i njezinu neizostavnu ulogu u njemu.

Fiat.

Ovo je latinska riječ za ono što znači neka mi bude učinjeno. To je ono što Marija kaže u Evanđelju po Luki 1,38, na kraju Navještenja, kao odgovor na obećanje da će je Bog zasjeniti i da će začeti Boga u tijelu, piše Catholic Exchange.

Crkva koja slijedi nauk pape svetog Ivana Pavla II. vidi Marijin “Fiat” i kao primjer radikalne kršćanske poniznosti kao i pokazatelj kako bi ona surađivala s Bogom u ostvarenju njegova otkupljenja čovječanstva. Kao što jedan učenjak, Antonio Lopez, piše:

Marijina vjera, izražena u njezinu Fiat, nije ni jednostavno prihvaćanje ni odustajanje pred Božjom voljom. Umjesto toga, ‘neka mi bude’ izražava radosnu želju za suradnjom (génoito) sa svime što je Bog odredio, čak i bez potpunog razumijevanja što ta volja znači.

Latinski jezik dobro bilježi Marijinu jednostavnu poniznost izražavajući njezin odgovor u jednoj riječi. Kao što tadašnji kardinal Joseph Ratzinger primjećuje u Mariji: Crkva na izvoru: “Marija prima Duha Svetoga u sebe. Postavši čistim posluhom, ona prima Riječ tako potpuno da ona u njoj postaje tijelom.”

Ova preobrazba kulminira u Marijinom načinu govora, koji je oblikovan Riječju koja u potpunosti prebiva u njoj. Crkva uči da Krist predstavlja puninu objave – a ne mnoge riječi Svetoga pisma, koje jesu objava, ali nisu objava u svojoj punini. To je rezervirano za Krista, Utjelovljenu Riječ.

U svojoj raspravi o Trojstvu, sveti Augustin uči da Krista nazivamo Riječju, zbog Božjeg savršenog jedinstva i jednostavnosti. Za razliku od Boga, čovjeku su potrebne mnoge riječi dok traži istinu i promišlja hoće li je prihvatiti, a Bog, čija je volja savršeno dobra i nepromjenjiva i koji je sama Istina, treba samo jednu Riječ.

Iz toga slijedi da što smo bliži Bogu, naš vlastiti govor mora biti jednostavniji. Marijin Fiat tako predstavlja vrhunac svetosti. Ona je toliko sjedinjena s Bogom, Utjelovljenom Riječju, da joj je potrebna samo jedna riječ da priopći svoje prihvaćanje i sudjelovanje u Njegovom poslanju.

Marijin Fiat odražava Utjelovljenu Riječ na dva specifična načina.

Prvo, njezina poniznost u prihvaćanju Krista u svoju utrobu odražava njegov vlastiti silazak s neba, lijepo opisan u himnu sv. Pavla:

Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu:
On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik,
ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.

(Filipljanima 2,5-8).

Kao što je Isus oplijenio samoga sebe, tako se i Marija “oplijenila” da bi mogla primiti Boga u sebe. Krist je trebao uzeti oblik roba, a ona je prihvatila ulogu sluškinje. Opet, kao što se Krist nije držao ‘jednakosti s Bogom’, tako se ni Marija nije ponosila čašću koju je primila. Umjesto toga, izjavila je: ‘Veliča duša moja Gospodina.’

Drugo, Marijin Fiat nagovještava Kristovu podložnost Očevoj volji. Kako piše sv. Ivan Pavao II. u svojoj enciklici Redemptoris Mater;

Postoji potpuni sklad s riječima Sina koji, prema Poslanici Hebrejima, kada dolazi na svijet kaže Ocu: Žrtve i prinosa ti se ne mile, nego si mi tijelo pripravio. …. Evo, dolazim Bože, vršiti volju Tvoju’ (Heb 10,5-7).

Kristovo vlastito podvrgavanje volji doseglo je vrhunac u Getsemanskom vrtu, gdje je izjavio: “Opet, po drugi put, ode i pomoli se: “Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja Tvoja!” (Matej 26,42).