Večeras slavimo veliku noć, noć najvećega čuda u povijesti čovječanstva! Večeras se dogodilo ono što nije bilo moguće učiniti ni jednome čovjeku, nego samo Bogu. Večeras je Bog Otac svoga Sina Isusa Krista u našem ljudskom tijelu uskrisio od mrtvih. U ovoj svetoj noći Bog je zauvijek pobijedio đavla, začetnika grijeha, pobijedio je smrt i darovao nam život. Nitko od ljudi nije vidio kako je izgledao upravo taj trenutak Kristova uskrsnuća, nikome nije bilo dano da vidi početak njegova uskrsla života. Svi evanđeoski izvještaji o Kristovu uskrsnuću opisuju kako su žene došle do groba koji je već bio prazan. Nitko ne zna kako je izgledao proces oživljavanja Kristova tijela. No, vjera nas uči da je tu tamnu subotnju noć rasvijetlilo vječno svjetlo uskrsnuća.

Zanimljivo je da svi znanstveni dokazi o Torinskom platnu idu u prilog Kristovu uskrsnuću.

Čovjek uvijek traži odgovore na svoja pitanja. Pitanje o Kristovu uskrsnuću zanima cio svijet. Kako je bilo moguće da tijelo jednoga čovjeka ponovno oživi? Torinsko platno u koje je bilo umotano Isusovo tijelo u grobu navodi nas na trag otkrića što se točno dogodilo te čudesne noći. Jasno, vjera u uskrsnuće uvijek će ostati vjera. A mi smo ljudi takvi da želimo sve dokazati. Zanimljivo je da svi znanstveni dokazi o Torinskom platnu idu u prilog Kristovu uskrsnuću. Najprije su mnogi znanstvenici brojnim metodama pokušali odrediti iz kojeg bi vremena bilo platno. Dokazano je da je ono bez sumnje iz 1. stoljeća. Na platnu se vide obrisi tijela jednoga muškarca. Logično je da se pitamo kako je moguće da se slika njegova tijela prenijela na platno. Dubljom analizom utvrđeno je da su obrisi njegova lica i tijela, koji su vidljivi na platnu, vrlo slični onome što danas poznajemo kao rendgensku sliku koja se dobiva zračenjem. Čak je ustanovljeno da je slika na Torinskom platnu trodimenzionalna. Istraživači su zaključili da je takav trag na platnu mogao nastati jedino pod utjecajem velikoga radijacijskog zračenja. Ta činjenica dovela ih je do novoga zaključka, a taj je da se nešto takvo moglo dogoditi samo u trenutku uskrsnuća, u trenutku kada se Kristovo tijelo preobražavalo u tijelo Uskrsloga. Znanost još uvijek ne može doći do konačna odgovora, ali se znatno približila našoj vjeri u uskrsnuće. Sve upućuje na to da je doista te noći u Kristovu grobu zasjala velika svjetlost.

Znanost još uvijek ne može doći do konačna odgovora, ali se znatno približila našoj vjeri u uskrsnuće.

I prije nego što je znanost sve to uspjela dokazati, Crkva je naraštajima prenosila vjerovanje da je Krist svjetlost svijeta. Obred Vazmenoga bdijenja i Služba svjetla koju večeras upriličujemo simboliziraju tajnu naše vjere, tajnu trenutka Kristova uskrsnuća. Početak proslave svetkovine Uskrsa uprizorila je uskrsna svijeća koju smo svečano unijeli u crkvu na početku bdijenja. Ona nam pokazuje kako tamu našega života, naš grijeh i našu smrt briše i odnosi Krist Gospodin. Tama nikada neće biti jača od svjetlosti jer nijedna tama ne može ugušiti svjetlost, nego upravo suprotno: i ono najmanje svijetlo može rasvijetliti najveću tamu. Očito je da smrt nikada neće biti jača od života jer Bog je stvoritelj života, a ne smrti.

Večeras slavimo pobjedu: Božju pobjedu, a time i našu, jer ako smo u krštenju suukopani u njegovu smrt, vjerujemo da ćemo s njime zajedno i uskrsnuti. Zato ćemo se sada prisjetiti svoga krštenja i obnoviti vjeru u uskrsnuće.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Marija Brkića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.