Čovjek se vjerojatno od samih početaka svojega postojanja susretao s pitanjem života i smrti. Pitao se o tome zašto živjeti, kako živjeti…, a isto se tako pitao zašto umrijeti, što je to smrt, ima li nešto što slijedi poslije smrti…? Raznolika istraživanja koja sežu u daleku povijest otkrivaju da zapravo i nije bilo civilizacije koja nije vjerovala da čovjek u nekom obliku nastavlja živjeti i nakon što umre. O tome svjedoče tolika arheološka istraživanja grobova, od onih najjednostavnijih do veličanstvenih piramida, gdje su oni koji su sahranjivali tijelo pokojnika uz tijelo ostavljali različite predmete koji bi im mogli trebati u budućem životu, ispovijedajući tako svoju vjeru u život poslije smrt. O tome također svjedoče svete knjige mnogih naroda i religija koje su pune zapisa o životu koji slijedi poslije smrti. 

Liturgija riječi koju smo danas poslušali stavlja nas pred temeljni kršćanski odgovor na zagonetku smrti. Upravlja nam se pogled na Isusa koji je uskrsnuće i život, i koji je donositelj uskrsnuća i života svakome tko u njega vjeruje. I uz ovu veliku stvarnost kršćanstva postavlja nam se pitanje – kako mi prihvaćamo taj odgovor? Koliko ozbiljno shvaćam evanđeosku poruku o tome da ću živjeti poslije smrti, i da mi taj život Krist omogućuje, da me on uvodi u taj novi vječni život? Ima li kakva odjeka ova vijest u mojem životu ili ju doživljavam samo kao neku lijepu priču? 

Svake nedjelje ispovijedamo kako vjerujemo u uskrsnuće tijela moleći Vjerovanje. Ispovijedamo da će nas Bog uskrisiti na novi, vječni život. To uskrsnuće tijela neće biti kao ono koje se dogodilo Lazaru iz današnjega evanđelja: on nije uskrsnuo, on je samo oživljen i ponovno će morati proći kroz trpljenje i smrt. Naše će uskrsnuće biti promjena našega tijela i naše duše, tako da više nećemo ponovno trpjeti ni ponovno umirati, nego ćemo biti vječni u Božjem životu. Naši grobovi tako neće biti mjesta konačnoga kraja, beznađa, nego će biti vrata u novi, Božji svijet. 

Da bismo doživjeli tu sretnu budućnost, potrebno je već sada izaći iz groba svoji grijeha. Potrebno je već sada obratiti se Isusu Kristu i odlučiti živjeti onako kako to Bog želi i kako mi savjest govori. Pa da si ležao u grijesima i godinama, Isus Krist te danas može oživjeti. Danas možeš promijeniti svoj život i postati zdrav i novi čovjek. A to možeš postati ako se opredijeliš protiv grijeha i zla, a za dobro, za čestito, za Krista i njegovu riječ.

Neka nas danas nadahne Božja riječ za promjenu nabolje, neka nas okrene pravom životu koji obećava veliku budućnost. Neka nas stavi pred pitanje: Vjerujem li u život vječni, u uskrsnuće…? – ne ono koje će se nekome drugome dogoditi, nego koje će se dogoditi meni! I neka nađe pravi odgovor: Da, vjerujem! s kojim ću usklađivati svoj budući život tragajući za onim vrijednostima koje ne propadaju.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed mons. Ivana Andrića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.