Donosimo razmatranje postaja križnog puta koje je zapisala sv. Maravillas od Isusa.
Sveta Maravillas od Isusa rođena je u Madridu 4. studenog 1891. godine. Maravillas je od malena živjela životom molitve. Već s pet godina položila je svoj doživotni zavjet čistoće te je sanjala o tome da bude poput svetica o kojima joj je čitavog života pričala njezina baka. Uvijek je tvrdila da je milost redovničkog poziva dobila istog trenutka kada je počela rasuđivati.
Kao karmelićanka je živjela 55 godina, a više od 50 godina bila je poglavarica. U svemu tome neizmjerno je trpjela jer je smatrala da ona nema poziv poglavarice, već taj da bude posljednja od svih sestara. Veliki je dio svog redovničkog života proživjela u jednoj velikoj, dubokoj tamnoj noći. Čitav je svoj život spavala odjevena u habit sjedeći na podu u svojoj ćeliji, a spavala bi svega nekoliko sati. Uvijek je postila. Njezino je zdravlje, kao posljedica tolikih pokora i duševnih patnji, znatno bilo narušeno te je 11. prosinca 1974. godine preminula u svojoj ćeliji u Karmelu u Aldehueli, posljednjem koji je osnovala. Njezine su posljednje riječi bile: „O kakva je radost umrijeti kao karmelićanka!ˮ
Već za njezina života svjedočilo se o mnogim čudima, no njezina je smrt to daleko više pokazala. Odmah po smrti, započela je sv. Maravillas svoju misiju pomaganja braći i sestrama. Počela su se umnažati tolika čudesa da su redovnice odlučile pokrenuti proces za proglašenje svetom. Napokon, sv. Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 1998., a svetom 2003. godine.
Razmatranje križnog puta prenosimo s portala Zaklada sv. Maravillias od Isusa
Prva postaja – ISUSA OSUĐUJU NA SMRT
„Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: ‘Ti li si kralj židovski?’ On odgovori: ‘Ti kažeš.’ I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. Tada mu reče Pilat: ‘Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?’ I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio.” (Mt 27, 11–14)
R. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
„Jasno sam u duši čula ove riječi: ‘A ja sam bio proglašen ludim!’ Toliki su učinak te riječi imale na mene da su se od tada sve one moje tašte želje da budem cijenjena promijenile u vrlo veliku želju da budem posve prezrena… Ne želim život za ništa drugo, nego da što više moguće nasljedujem Kristov.” (C 458) „Jedino je važno ugoditi Bogu, našem Gospodinu, i njegovu sudu jer sud stvorenja često je pogrešan – ponekad u dobru, ponekad u zlu. Ono jedino vrijedno jest ono što smo pred našim Bogom.” (C 4898)
Gospodine, sagriješio sam, budi milosrdan prema meni. Od žalosti, Majko sveta, rane Sina tvog propeta nek’ nam budu u srcu.
Druga postaja – ISUS PRIMA NA SE KRIŽ
„Tada dozva narod i učenike pa im reče: ‘Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga. Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi?’ ” (Mk 8, 34–36)
R. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
„Zašto je ostavila svijet, svoje bližnje i sve što je imala ako ne zbog toga da slijedi Krista? Zašto ju je On pozvao s toliko ljubavi ako ne zbog toga da se slijedeći Njegovu riječ odrekne sama sebe, uzme svoj križ i slijedi ga?” (C 5042) „Od svega što možemo raditi kako bismo ugodili Gospodinu, izaberimo trpljenje za Njegovu ljubav jer nas je to naučio Krist, naš Gospodin, i na to nas poziva.” (B 1759)
Gospodine, sagriješio sam, budi milosrdan prema meni. Od žalosti, Majko sveta, rane Sina tvog propeta nek’ nam budu u srcu.
Treća postaja – ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM
„Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova. Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.
I upravo mene bije i udara, bez prestanka njegova ruka. Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje. Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama. Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti. Dobrota Gospodinova nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika! ‘Gospodin je dio moj’, veli mi duša, ‘i zato se u nj pouzdajem.’ Dobar je Gospodin onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži. Dobro je u miru čekati spasenje Gospodinovo! Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.” (Tuž 3, 1–6. 22–27)
R. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
„Pokušajte biti vjerniji nego ikada. Kada padnete, podignite se što prije moleći oprost od Gospodina. A ako uvrijedite bližnje, i njih zamolite za oprost. Nakon toga vjerujte da se ništa nije dogodilo, već se preko poniženja i boli povećala Gospodinova ljubav prema duši.” (C 3087)
„Ne strahujte razmišljajući o tome kako loše nosite križ, a sve to zbog toga što ga osjećate, jer Gospodin dobro poznaje naše srce i vidi da, iako hoće samo ono što On hoće, to mnogo košta…” (C 4869)
Gospodine, sagriješio sam, budi milosrdan prema meni. Od žalosti, Majko sveta, rane Sina tvog propeta nek’ nam budu u srcu.
Četvrta postaja – ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU
„S čime da te prispodobim? Na koga si nalik, Kćeri Jeruzalemska? S kime da te usporedim, kako utješim, djevice, Kćeri Sionska? Jer kao more tvoja je nesreća neizmjerna. Tko će te iscijeliti? Svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogođen.” (Tuž 2, 13; 1, 12a)
R. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
„Tjeskoba i velika gorčina koje su me obuzele bile su sporedne… Tada me zasigurno On nadahnuo da se uteknem Presvetoj Djevici i da je nastojim pratiti u njezinim bolima, zaboravljajući na sve svoje. Čim sam joj se utekla, nestalo je sve drugo. Mnogo sam trpjela, ali s mirom i mogavši prihvatiti patnju.” (C 305) „Gospodine, čitavim srcem obnavljamo predanje čitavog našeg bića, našeg života, naše krvi. Kako bismo bili sretni da ih prihvatiš, sjedinjujući ih sa zaslugama svoje muke i smrti te s bolima Presvete Djevice!” (B 778)
Gospodine, sagriješio sam, budi milosrdan prema meni. Od žalosti, Majko sveta, rane Sina tvog propeta nek’ nam budu u srcu.
Peta postaja – ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ
„Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj. križ da ga nosi za Isusom.” (Lk 23, 26)
R. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
„Treba nastaviti nositi Kristov križ jer ako ga neće dati nama, koga će tražiti da mu pomogne?” (C 2508) „Podmetnimo rame da Gospodinu pomognemo nositi križ sada kada ga svi njegovi napuštaju.” (C 4586) „Činilo mi se da me Gospodin pozvao da ostanem uz Njega kako bi svoj križ mogao osloniti na moje srce koje bi mu poslužilo kao odmor. Probudile su se u meni snažne želje da tako i bude.” (C 403)
Gospodine, sagriješio sam, budi milosrdan prema meni. Od žalosti, Majko sveta, rane Sina tvog propeta nek’ nam budu u srcu.
Šesta postaja – VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC
„Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni. Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt 25, 35–36. 40)
R. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te. O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
„Koji bi mir pronašli da, zaboravljajući na sve drugo, živite sa svojom brigom i ljubavnom pažnjom koje su uronjene, ne u sebi samima niti u svojim stvarima, nego samo u stvarima Isusa Krista!” (C 5048) „Želio je da ga zovu ‘prosjak ljubavi’… Uistinu je za poludjeti od ljubavi, vidjevši da to želi od svojih jadnih stvorenja… Daju li mu uistinu svakog dana i trenutka sve više tu ljubav njegove zaručnice, one koje je On izabrao? Jadan moj Isus! Ostavljaju ga tako samog… vole ga tako malo!” (C 4955)
Gospodine, sagriješio sam, budi milosrdan prema meni. Od žalosti, Majko sveta, rane Sina tvog propeta nek’ nam budu u srcu.
Sedma postaja – ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM
„Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava.” (Iz 53, 3–4)
R. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
„Čak i ako padnete, ustanite odmah. Zamolite Gospodina za oprost i uzdajte se u Njegove zasluge te počnite ispočetka jer On oduzima grijehe svijeta. Da se on nije podigao kada je pao pod teretom križa, što bi bilo s nama?” (B 1059)
„On te uvijek vodi putem križa i tame, ali taj te križ sjedinjuje s Njim, a ta se tama pretvara u svjetlost, kako bi samo On bio taj koji osvjetljava tvoj život i kako bi se poslužio tobom za osvijetliti one koje ti je povjerio.” (C 6043)
Gospodine, sagriješio sam, budi milosrdan prema meni. Od žalosti, Majko sveta, rane Sina tvog propeta nek’ nam budu u srcu.
Osma postaja – ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE
„Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: ‘Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: ‘Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.’ Tad će početi govoriti gorama: ‘Padnite na nas!’ i bregovima: ‘Pokrijte nas!’ Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?’” (Lk 23, 27–31)
R. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
„Za ljubav Božju! U ovim trenutcima, u kojima toliko treba moliti i davati zadovoljštinu, nemojte se rastužiti, nego samo poradi uvreda koje se nanose Bogu. Zahvalite mu na stvarima koje su odbojne vašoj naravi, ma kakve god one bile, a ponajviše za one koje vas toliko izravno čine ugodnom u Njegovim očima.” (B 13) „Ako su Vaše suze pokajničke, vrlo dobro, odobravam ih; ali ako nisu, zapamtite da su samo uvrede Boga dostojne suza Njegove zaručnice.” (B 3)
Gospodine, sagriješio sam, budi milosrdan prema meni. Od žalosti, Majko sveta, rane Sina tvog propeta nek’ nam budu u srcu.
Deveta postaja – ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM
„Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Gospodin je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K’o jagnje na klanje odvedoše ga; k’o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih.” (Iz 53, 6–7)
R. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
„Kako je dobro trpjeti za Gospodina! S Njim se sve može, čak i onda kada naše jadno srce misli da ne može više izdržati. Nisi sama jer tada, čak i više nego ikad prije, imaš Gospodina pored sebe.” (C 4764)
„Nadam se da ste ponovno započeli s još više poleta i ljubavi jer to za posljedicu trebaju imati padovi. Gdje Vam je poniznost? Naviknite se vidjeti onakvima kakvi jeste, čista bijeda i ništavilo, ali ta bijeda i ništavilo neće vas spriječiti da započnete ispočetka ako se budete neumorno utjecali Gospodinu, uzdajući se u Njega… Gospodin hoće da budete ponizni, ustrajni, vjerni i hrabri.” (B 6)
Gospodine, sagriješio sam, budi milosrdan prema meni. Od žalosti, Majko sveta, rane Sina tvog propeta nek’ nam budu u srcu.
Deseta postaja – ISUSA SVLAČE
„Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe ‘oplijeni’ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.” (Fil 2, 5– 8)
R. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
„Zaljubite se u biti ništa, ne služiti za išta, ne biti od koristi za išta jer bi to bila ogromna radost: zagrliti Njega, unići u Njega, nasljedovati ga i provesti tako ‘ova 4 dana života’.“ (C 5042) „Zar ne vidite kako Gospodin sluša toliko puta ponavljane želje koje Vam je On sâm dao, da mu sve prikažete, da mu sve date, da Vam sve oduzme? Ako ih sada ne osjećate, Gospodin vidi dno toga srca koje pripada Njemu i djeluje sukladno tome.” (C 6248)
Gospodine, sagriješio sam, budi milosrdan prema meni. Od žalosti, majko sveta, rane Sina tvog propeta nek’ nam budu u srcu.
Jedanaesta postaja – ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ
„S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.” (Gal 2, 19b–20)
R. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
„Čini mi se kao da sam razumjela neke stvari te kako je bilo potrebno potpuno se prepustiti u Božje ruke i dopustiti raspeti se, ali da je taj put već bio jako sladak nakon što je njime prošao Gospodin, jer je bio u istom Njegovu križu i s Njime.” (C 258)
„Neka vam Gospodin udijeli svetu jakost i toliko vas ispuni svojom ljubavlju da vaša sreća bude u tome da vas razapnu s Njim.” (C 4729)
Gospodine, sagriješio sam, budi milosrdan prema meni. Od žalosti, Majko sveta, rane Sina tvog propeta nek’ nam budu u srcu.
Dvanaesta postaja – ISUS UMIRE NA KRIŽU
„Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: ‘Ženo! Evo ti sina!’ Zatim reče učeniku: ‘Evo ti majke!’ I od toga časa uze je učenik k sebi.” (Iv 19, 25–30)
R. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
„Osjećala sam se sabranom, zamislila sam se u podnožju križa… ne mogu to objasniti… Gospodin je bio ondje, davao mi je da shvatim koliko je pretrpio za duše, da iskusim Njegovu neizmjernu ljubav, Njegovo milosrđe prema svim ljudima te da se samo treba predati i dopustiti da nas razapnu poradi ljubavi, unatoč našoj vlastitoj bijedi, i pustiti da On čini ono što hoće. Ne znam to objasniti; činilo mi se da svi moji grijesi i bijeda nestaju u Njegovoj ljubavi i milosrđu te da se peru u Njegovoj krvi.” (C 247)
„Utisnuo mi se u dušu spomen na Kalvariju…, a ja sam ostala ondje s Presvetom Djevicom.” (C 322)
Gospodine, sagriješio sam, budi milosrdan prema meni. Od žalosti, Majko sveta, rane Sina tvog propeta nek’ nam budu u srcu.
Trinaesta postaja – ISUSA SKIDAJU S KRIŽA
„Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu.” (2 Kor 5, 14–15)
R. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
„Istina je da i ako dam svoj život, to mi ne bi bilo dovoljno i činilo bi mi se ništavnim pred Bogom… I ja, nedostojna, željela bih toliko dati zadovoljštinu za ovu hrpu groznih grijeha koji se čine u svijetu, kojima sam i ja osobno pridonijela, a i za one za koje kažu da su bili najposebniji uzrok ove muke moga Isusa.” (C 82) „Neprestano molimo za ovaj jadni svijet koji se toliko odijelio od Boga. U Mariji, našoj preslatkoj Majci, nalazi se sva naša utjeha da se ne izgube duše koje su toliko koštale Njezina Sina i nju.”
(C 2566)
Gospodine, sagriješio sam, budi milosrdan prema meni. Od žalosti, Majko sveta, rane Sina tvog propeta nek’ nam budu u srcu.
Četrnaesta postaja – ISUSA POLAŽU U GROB
„Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše.
Ukop mu odrediše među zločincima, a grob njegov bî s bogatima, premda nije počinio nepravde nit’ su mu usta laži izustila. Al’ se Gospodinu svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit’ sebi dane i Gospodinova će se volja po njemu ispuniti. Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sâm se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.” (Iz 53, 8–12)
R. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te.
O. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
„Jedino što znam jest to da više ne mogu živjeti nizašto, osim za Boga. Potrebujem živjeti zaboravljena, nepoznata, prezrena, da moj život što je više moguće nalikuje Njegovu svetom životu.” (C 67) „Nakon tako strašnih primjera poniznosti koje nam je Gospodin dao u svojoj muci – nakon što je postao čovjekom i umro na najponižavajući način koji postoji na zemlji – ne znam kako se duboko ne ponizimo tražeći uvijek posljednje mjesto slijedeći taj primjer ljubavi našeg Boga.” (C 5004)
Gospodine, sagriješio sam, budi milosrdan prema meni. Od žalosti, Majko sveta, rane Sina tvog propeta nek’ nam budu u srcu.