Fra Tomislav rođen je 9. veljače 1975. u Sisku, od oca Marijana i majke Mirjane, rođ. Hanzić.

Osnovnu školu pohađao je u Sisku, a maturirao u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Prve zavjete u Redu manje braće konventualaca položio je nakon godine novicijata 8. rujna 1994. u Cresu. Svečane zavjete dao je 30. rujna 1998. u Zagrebu.

Studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu počeo je 1994., da bi po završetku dviju godina filozofije 1996. nastavio na Bavarskom državnom sveučilištu Julius-Maximilian u Würzburgu gdje je diplomirao 2000. Za đakona je zaređen 24. srpnja 1999. u Würzburgu, a za svećenika u Zagrebu 10. lipnja 2000.

Među brojnim službama valja izdvojiti kako je za definitora Hrvatske provincije Sv. Jeronima franjevaca konventualaca izabran u četiri mandata 2002., 2006., 2014. i 2018. Obnašao je službu gvardijana i župnika u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Molvama te do 2022. službu gvardijana samostana Svetog Duha u Zagrebu.

Član je Vijeća HBK-a za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, Pravne komisije HBK-a, kao i Mješovite komisije HBK-a za povrat oduzete imovine. Član je i Nacionalnog povjerenstva za prevenciju i suzbijanje AIDS/HIV-a od 2017. pri Ministarstvu zdravstva Republike Hrvatske.

Inicijator je i realizator postavljanja spomen-ploče bh. Hrvatima u Getsemanskom vrtu u Jeruzalemu 2014. Inicirao je gradnju crkve Hrvatskih svetaca i blaženika na Betlehemskim poljanama u Betlehemu, kao i postavljanje kipova sv. Nikole Tavelića i sv. Jeronima, crkvenog naučitelja u Jeruzalemu. Licencirani je vodič za Svetu zemlju.

U travnju 2022. izabran je za ravnatelja Hrvatskog Caritasa te je u tom svojstvu bio sugovornik o zajedništvu i solidarnosti s Crkvom u BiH za Nedjelja.ba.

Poštovani, već 17 godina u Hrvatskoj se provodi akcija Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini. Koliko je tijekom godina učinjeno ovom akcijom, kako na financijskom, tako i na duhovnom planu? Što Vama znači solidarnost i kako ju prepoznaje suvremeni čovjek?

Dugi je staž zajedničke suradnje Hrvatskog Caritasa i bosanskohercegovačkih Caritasa, koji se ne može ograničiti na 17 godina suradnje oko Tjedna solidarnosti. Svjesni smo činjenice kako smo upućeni jedni na druge i da si želimo biti podrška. Podrška je dobronamjerna, otvorena, bratska, ljudska i kršćanska na tragu Isusove poruke ljubavi prema bližnjima. To je veliko svjedočanstvo o blizini koju je Crkva u Hrvatskoj njegovala prema Bosni i Hercegovini u cjelini.

Solidarnost pokazujemo konkretnim djelima i iskrenim prijateljstvom koje se pokazuje kada je prijatelju teško ili se nalazi u nekoj vrsti nevolje.

Geslo ovogodišnje akcije je Piti sa zdenca života (Iv 4). Što ono govori o njezinim naglascima?

Geslo ovogodišnjeg Tjedna solidarnosti odabrao je mons. Bože Radoš koji je i sam sastavio poslanicu nadahnut riječima evanđelja Treće korizmene nedjelje. Ovogodišnja poslanica pravo je duhovno štivo i može poslužiti i kao izvanredan poticaj za meditaciju. Biskup Radoš prekrasno je razložio simboliku susreta Isusa i žene Samarijanke na zdencu spomenuvši sve protagoniste, okolnosti koje dovode do „žeđi“, te kakvu refleksiju ima na svakodnevni život kad odlučimo uzeti vode žive. Među ostalim kaže: „Na Gospodnjem zdencu, na kome se neprestano zahvaća, voda je uvijek čista i svježa, životvorna, nikada ne presušuje i uvijek svima dostaje. Mi ćemo pripremiti i darovati svoj skromni dar, a Božje neizmjerno uzdarje već nam je darovano i pripravljeno za nas.“

Potičem svakako i svećenike da pročitaju poslanicu jer im može biti nadahnuće za nedjeljnu homiliju, a ako je pročitaju svojim vjernicima, svi će se duhovno osvježiti, obogatiti i pokrenuti na djelovanje. U to sam siguran jer sam se osobno oduševio riječima poslanice.

Kako je ova akcija zaživjela među vjernicima i koliko su na nju naviknuti s obzirom da se provodi na nacionalnoj razini? Koliko se Hrvati u Hrvatskoj zanimaju za potrebe Hrvata u Bosni i Hercegovini?

Već dugotrajnost same akcije očituje kako je akcija prepoznata, ali i kako su potrebe velike. Obično kažemo da naš narod živi u dvjema domovinama i kako je kroz proteklih 50-ak godina došlo do velikih migracija koje su bile uvjetovane financijskim, ali i žalosnim ratnim motivima 90-ih. Iz Bosne i Hercegovine je slijedom tih okolnosti otišao veliki broj naših sunarodnjaka koji sada žive u Republici Hrvatskoj koji i sami mogu biti glasnici Radosne vijesti i solidarnosti prema svojim sunarodnjacima koji su ostali na svojim ognjištima. Imao sam priliku reći kako smo svi pozvani, i Hrvati iz Hrvatske i doseljeni Hrvati iz Bosne i Hercegovine, gajiti i razvijati odgovornost pomaganja kako bismo i na jasan i nedvosmislen način olakšali nekome život ili ga pojednostavili. To je konkretna pomoć koja nekima znači opstanak na, nažalost, ispražnjenim dijelovima Bosne i Hercegovine. Sve što činimo djelo je ljubavi i nade koje omogućava daljnji život.

Imate li povratnu informaciju o značaju ovoga projekta za Crkvu u Bosni i Hercegovini i kakvi su plodovi projekta uopće?

Dovoljno je spomenuti da je u proteklih 17 godina kroz Tjedan solidarnosti samo u financijskim sredstvima na razne adrese u Bosni i Hercegovini upućeno 3 470 000 eura, a ukoliko se uračunaju i usluge te interventna pomoć Hrvatske biskupske konferencije, onda je pomoć puno veća. Mnogi segmenti karitativne djelatnosti Crkve i Caritasa u Bosni i Hercegovini ovise o pomoći koja će biti prikupljena i računajući s njom, mogu planirati i kreirati svoje djelovanje na korist najpotrebitijih. Volio bih i želio da u idućim godinama osjetljivost naših vjernika bude jača i pomoć izdašnija.

Komu je konkretno pomoć prikupljena tijekom Tjedna solidarnosti namijenjena?

Prikupljena pomoć namijenjena je osobito ranjivim skupinama društva: djeci, mladima, starijima i osobama s posebnim potrebama, intelektualnim i drugim tjelesnim poteškoćama, koji borave u ustanovama koje vode nad/biskupijski Caritasi svih bosanskohercegovačkih biskupija. Osim njih, proteklih godina bilo je i projekata koje je Hrvatski Caritas i izravno pomagao iz sredstava Tjedna solidarnosti. Kako bi financijska sredstva koja upućujemo i na jedan način opravdavamo našim dobročiniteljima, koji su u najvećem dijelu hrvatske nad/biskupije sa svojim župama, potičemo da se kvalitetni programi i projekti, koji su namijenjeni ublažavanju egzistencijalne situacije, prijavljuju preko Caritasa u Bosni i Hercegovini kako bi pomoć pronašla put do konkretnih ljudi i ublažila njihovu situaciju koja je nerijetko nezavidna.

Osim materijalne dimenzije, u čemu bi se danas ponajviše trebala zrcaliti solidarnost među Hrvatima s obiju strana granice?

Vrijeme u kome živimo, ali još više posvemašnja nesigurnost, upućuju nas, da ne kažem i tjeraju, da se prepoznamo kao cjelina koja živi u dvjema domovinama. U pitanju su ljudi, njihovi životi i životne sudbine. Ukoliko uzmanjka osjećaj jednih za druge, gubimo pritom kao društvo u cjelini. Hrvati na hrvatskoj strani ispružena su ruka svojim sunarodnjacima, ali i svim ljudima u Bosni i Hercegovini što se tiče suradnje s tijelima i ustanovama europske obitelji i njezine obitelji. U smislu toga, dobro je došla prekogranična suradnja gdje Hrvatski Caritas i nad/biskupijski Caritasi u Hrvatskoj mogu biti pouzdan partner. S druge strane, mi svjedočimo da su prednosti življenja unutar Europske unije veliko olakšanje na polju komunikacije, suradnje, mogućnosti, konkurencije, itd. Volio bih zato vidjeti i Bosnu i Hercegovinu što prije unutar Europske unije, bez administrativnih granica zbog kojih doista gube ljudi koji su na određeni način limitirani sada i čvršćom granicom tzv. Schengenom.

Je li Crkva u BiH i u Hrvatskoj ujedinjena što se tiče provođenja akcije na terenu? Odnosno, je li kler ujedinjen i pristaje li rado provesti akciju u svojim župama?

Biskupi obiju biskupskih konferencija smatraju Tjedan solidarnosti zajedničkom akcijom kojoj je posvećena Treća korizmena nedjelja s pripadajućim tjednom. Koliko su biskupi osjetljivi na tematiku malenih i potrebitih, govori i to kako je u vremenu došašća, kao i u korizmenom vremenu, pozornost usmjerena na karitativno djelovanje. Kako su i potrebe za pomoći sve veće, želim vjerovati kako ćemo u ovoj godini osjetiti jaču solidarnost i osjetljivost jednih za druge. S pripremama smo krenuli na vrijeme i vjerujem da uspjeh neće izostati. U smislu toga hvalevrijedna je suradnja s Hrvatskom radiotelevizijom koja je već u mjesecu veljači obavila snimanja na lokacijama gdje se provode projekti financirani kolektom iz Tjedna solidarnosti, do emisija i intervjua koji će biti prikazivani uskoro. Hrvatski katolički radio i Hrvatska katolička mreža redovito i kvalitetno nas prate, kao i mnogobrojne tiskovine, portali i pojedinci. Svima ovom prilikom, kao i Vama, zahvaljujem na mogućnosti progovoriti o Tjednu solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini.

U proteklih nekoliko godina pandemija koronavirusa istaknula je ljudsku međuovisnost, a ona se pokazala nužnom i nakon potresa koji je pogodio Tursku i Siriju. Koliko je važno djelovati zajedno?

Zajedničko djelovanje donosi sustavnija rješenja koja sa sobom nose dugoročnost. Male i pojedinačne akcije su dobre jer se ostvaruju brže, ali nemaju trajnost, dugoročnost. U našem slučaju Caritas gleda da pomaganje bude planirano, promišljeno, izvedivo i dugoročno održivo. Slijedom toga i edukativni dio je nezaobilazan kako bismo donijeli vještine onima kojima pomažu da ih osposobimo na određeni način i na samoodrživost. To nam je cilj, da onda oslobodimo sredstva za nove projekte.

Je li solidarnost kao dragovoljna kategorija danas u krizi i, s tim u svezi, s kakvim se poteškoćama Hrvatski Caritas suočava?

Krize uvijek iz čovjeka izvuku ono najljepše, ljudsko, blisko, spremno pomoći, empatično. Hrvatski Caritas želi biti ustanova koja će prepoznati dobronamjerne za pomoć i one kojima je pomoć potrebna. Kao ustanova želimo biti siguran i vjerodostojan kanal koji dobročiniteljima i donatorima jamči da njihov novac doista i dolazi u obliku novčane potpore ili usluga potrebnima. S te strane sam zahvalan i predsjedniku Hrvatskog Caritasa mons. Boži Radošu, varaždinskom biskupu, koji u vođenju naše ustanove naglašava kako smo u savjesti obvezatni sve prikupljeno što prije usmjeravati onima kojima je pomoć upućena. To je Caritas: djelatna ljubav, jasna i konkretna. S druge strane, tu je i lijepa riječ naših volontera, suradnika, djelatnika koji su i sami sredstvo u ruci Božjoj poslano malenima, odnosno bližnjima bez obzira na njihovo podrijetlo, vjeru, rasu ili koje drugo određenje.

Papa Franjo često progovara o milosrđu te je jednom zgodom rekao kako je ono „stil života“. Kako to povezati sa solidarnošću i jesu li to trajne kategorije osobnosti ili načina ljudskog života, ili se čovjek može i „kratkotrajno“ solidarizirati?

Isus kaže da sve ono što učinimo malenima, njemu smo učinili. Rekao bih da treba biti zahvalan na svakom „udovičkom novčiću“ upućenom za nekog brata ili sestru u potrebi. Isto tako oni koji su svojim znanjem i umijećem uspjeli privrijediti više, imaju i veću odgovornost da ne žive samo sebi, već da se i sami odgovorno i darežljivo okrenu i pomognu onima koji nemaju. To je na tragu Papina stila života: prepoznati siromašna i pomoći mu. Pomoć nije samo novac, pomoć je i vrijeme, zaštita, učenje, liječenje, obrana, utjeha. U biti sve ono na što nas i Isusov govor na gori potiče, a sve s jednim ciljem – da se proširi kraljevstvo nebesko, a mi da steknemo plaću svoju na nebesima.

Što biste pred još jednim Tjednom solidarnosti poručili vjernicima koji primaju pomoć, i onima koji tu pomoć nesebično pružaju?

Onima koji će pomoć dobiti, poručujem da ne gube nadu i vjeru u Boga i život. Bog će uvijek nadahnuti ljude da svoja dobra dijele i pomažu. Onima koji će pomoć dati i uputiti je preko Hrvatskog Caritasa, želim zahvaliti na njihovoj dobroti i čestitati im na ljudskosti koju će pokazati. Nastojim biti realan u životu i reći kako svi oni koji primaju i oni koji daju Isusovi su siromašni koji shvaćaju bit kraljevstva Božjega. Budimo stoga zajednički na strani čovjeka i tražimo najprije njegovo kraljevstvo, a sve ostalo će nam se nadodati.

Kako vjernici danas mogu iskazati solidarnost i mogu li to samoinicijativno, na lokalnoj razini, ili je potrebno djelovati organizirano i na višim razinama?