„Post nije dužnost koju čovjek mora činiti radi svoga spasenja, nego je način uspostave novog odnosa i s Bogom ali i s ljudima. Postom se uspostavlja odnos koji čovjeka drži u duhovnoj zoni kako bi sva djela Božja, pravednost i milostinja i molitva i djela milosrđa pronašla svoj smisao i opravdanje u životu. Post nije cilj samome sebi. Post ne može biti zamjena za molitvu, post ne može biti zamjena za djela milosrđa, a još manje naknada za počinjene grijehe. Post je način kako u zemaljskom životu kušati život Neba i otkrivati cjelovitost življenja. Mi kršćani ne njegujemo post zato da bi nadoknadili izgubljeno ili da bi sebe samo kažnjavali, nego da bi uvijek iznova otkrili ono što nam je darovano. Postom preusmjeravamo svoju glad i svoje brige na život koji se nama daruje. Smisao posta nije u izgladnjelosti, nije u odricanju od sitosti, post nas oslobađa od tjeskobne brige za tijelo, te u nama budi osjećaj gladi za Bogom. Ta glad hrani dušu, usmjerava duh, otvara oči za novo gledanje, nadahnjuje djela i stvara novu pravednost među ljudima”, kazao je fra Antonio Primorac, dodavši kako nas post uvijek usmjerava na put Božjeg Kraljevstva, donosi Radio Mir Međugorje.

„Ako ja na post gledam kao nešto dobrovoljno, kao nešto dobro, kao nešto pozitivno, onda nema frustracije. Onda čak ako se odlučim postiti o kruhu i vodi, što su nam naši stari uvijek predavali, onda nema problema, jer ne mislim na hranu, ne mislim samo na želudac, nego mislim na nešto drugo što donosi taj post… Post je jedna pobožna vježba gdje se čovjek dragovoljno oslobađa potreba zemaljskog života kako bi se otkrile one životne potrebe koje dolaze s Neba. Čovjek često poseže za postom kako bi u sebi probudio glad za onu hranu koju nalazi jedino u Bogu i koja dolazi od Boga. Post je hranjenje duha i u tome post nalazi svoj smisao. Bogatstvo kršćanskog iskustva posta otkriva nam da post stvara hranu životu vjere, jer vjera se živi u gladi i čežnji za Bogom, jedino u njemu ima svoje ispunjenje”, kazao je fra Antonio, naglasivši kako čovjek postom stišava osjećaj tijela, kako bi se probudilo čulo duha.

„Od prvih stoljeća vjernici su vezali post na Veliki petak, a taj je običaj ostao i danas, tako da osim Velikog petka i Čiste srijede kada je zapovjedni post, posti se svaki petak, pogotovo u korizmi, a preporuča se post petkom tijekom godine. Post u Vazmenom trodnevlju je znak zajedničkog sudjelovanja u Muci Gospodnjoj, a post koji smo imali na Pepelnicu usmjeren je na ispovijedanje grijeha, molitvu za oproštenje i želja za obraćenje… Post nam omogućuje prepoznati ono što je važno, otvara put prema Bogu. Tko posti ulazi u svojevrsnu pustinju, gdje često izbijaju nervoze, pa tada ljudi misle da se ne isplati postiti. Nije problem u postu, problem je u mojoj slabosti. Ja ne mogu prihvatiti svoju slabost, svoju nemoć, svoju neku navezanost koja se pokazuje u postu i to postaje izvor moje nervoze. Zato je i misao da odustane, da je sve laž i beskorisno, zapravo želja ići linijom manjeg otpora. Trebali bi zapravo zahvaliti postu što otkrivam u sebi sve te manjkavosti, tako da tada vidim način gdje se trebam mijenjati i koji je način kako se mijenjati. Isus nam je put. On je način kako čovjek treba sebe oblikovati. Jedini istinski odraz svakog čovjeka je Isus Krist. Trebali bi zato Bogu zahvaliti jer i kroz post otkriva se nutrina. Kada riječi zašute, progovara nutrina. Kada čovjek posti postane svjestan što je”, kazao je na kraju fra Antonio Primorac, najavivši da će se sljedeća kateheza održati u srijedu, 15. ožujka. Vodit će je fra Jure Barišić koji će govoriti o molitvi.