Nužnost posta je dvostruka, proizlazi iz Božjeg zakona i ljudskog zakona. O božanskom, prorok Joel govori: “Obratite se k meni svim srcem svojim, posteć’, plačuć’ i u žalosti.”

Istim jezikom govori i prorok Jona, koji svjedoči da su Ninivljani, da bi ublažili gnjev Božji, proglasili post u kostrijeti. Pa ipak, tada nije bilo pozitivnog zakona o postu. Isto se može naučiti iz riječi našega Gospodina u Matejevom evanđelju: “A ti kad postiš, pomaži svoju glavu i umij svoje lice, da te ne vide ljudi kako postiš, nego tvoj Otac, koji je u skrovitosti; i Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.”

Post je oslonac naše duše: daje nam krila da se uzdignemo u visinu i da uživamo u najvišoj kontemplaciji.

Sveti Augustin tako govori u svojoj poslanici Kazulanu:

“U evanđeljima i poslanicama, i u cijelom Novom zavjetu, vidim da je post propis. Ali u određene dane nije nam naređen post; a određeni dani u koje moramo [postiti] nisu definirani od strane našeg Gospodina ili apostola.”

Sveti Augustin, Pismo 36, poglavlje 11.

Sveti Lav također kaže u svojoj propovijedi o postu:

“Oni koji su bili likovi budućih stvari su prošli, ali korisnost posta nije dokinuta u Novom zavjetu; ali se pobožno opaža da je post uvijek koristan i za dušu i za tijelo. I zato što riječi ‘Klanjaj se Gospodinu, Bogu svome, i samo njemu služi.”

Sveti Lav Veliki, Četvrta propovijed o prosinačkom postu, poglavlje 2.

Sveti Lav ovdje želi reći da propis o postu koji je dan Židovima kršćani trebaju poštovati prema odluci crkvenih pastira, što se tiče vremena i načina, piše Catholic Exchange.

Plodovi posta

Plodovi i prednosti posta lako se mogu dokazati. Prvo, post je najkorisniji u pripremanju duše za molitvu i razmišljanje o božanskim stvarima, kako kaže anđeo Rafael: “Molitva je dobra s postom.” Tako je četrdeset dana Mojsije pripremao svoju dušu postom prije nego što se usudio govoriti s Bogom.

Ne mogu odustati od citiranja riječi svetog Ivana Zlatoustog: “Post je oslonac naše duše: daje nam krila da se uzdignemo u visinu i da uživamo u najvišoj kontemplaciji.”

Foto: Stephen Leonardi / Unsplash

Još jedna prednost posta je to što kroti tijelo; a takav se post mora posebno svidjeti Bogu, jer mu je drago kad razapinjemo tijelo s njegovim porocima i požudama, a o prednostima posta u tom smislu, cijela Crkva pjeva: “Umjerenost u hrani i piću kroti oholost tijela.”

Post odaje čast Bogu

Još jedna prednost je što slavimo Boga našim postovima kada postimo za Njega. Tako apostol Pavao u svojoj poslanici Rimljanima govori: “Zaklinjem vas dakle, braćo, milosrđem Božjim, prikažite svoja tijela kao žrtvu živu, svetu, Bogu ugodnu, svoju razumnu službu.” Na grčkom, “razumno služenje” (logiken latreian) je “razumno štovanje”; a o tom bogoslužju govori i sveti Luka spominjući proročicu Anu: “I bijaše udovica do osamdeset i četiri godine, služila je u hramu dan i noć, posteći i moleći.”

Veliki Nicejski koncil naziva post korizme “čistim i svečanim darom, koji Crkva nudi Bogu”. Sveti Lav u svojoj drugoj propovijedi o postu kaže: “Za sigurno primanje svih njegovih plodova, žrtva uzdržljivosti najdostojnije je prinesena Bogu, davatelju svih.”

Post umilostivljuje Boga

Četvrta prednost posta je to što je on zadovoljština za grijeh. Mnogi primjeri u Svetom pismu to dokazuju. Ninivljani su postom ugodili Bogu, kako svjedoči Jona. Isto su činili i Židovi, jer su postom sa Samuelom umilostivili Boga i izvojevali pobjedu nad svojim neprijateljima. Opaki kralj Ahab je postom i kostrijetom djelomice zadovoljio Boga. U vrijeme Judite i Estere, Hebreji su dobili milost od Boga samo postom, plačem i tugovanjem.

Post je smrt grijeha, uništenje naših zločina i lijek našeg spasenja.

To je također stalni nauk svetih otaca. Tertulijan kaže: “Kao što se suzdržavamo od upotrebe hrane, tako naš post zadovoljava Boga.” Sveti Ciprijan: “Ublažimo gnjev uvrijeđenog Boga postom i plačem, kako nas On opominje.” Sveti Ambrozije također kaže: “Post je smrt grijeha, uništenje naših zločina i lijek našeg spasenja.” Sveti Jeronim primjećuje: “Post i kostrijet su ruke pokore, pomoć grešnicima.” Sveti Augustin dodaje: “Nitko ne posti radi ljudske hvale, nego radi oprosta svojih grijeha.”

Božja naklonost

Na kraju, post je zaslužan i vrlo je moćan u dobivanju Božje milosti. Ana, iako je bila nerotkinja, zaslužila je postom dobiti sina. Dakle, sveti Jeronim ovako tumači ove riječi Svetoga pisma: “Ona je plakala i nije jela, i tako je Ana svojom uzdržanošću zaslužila roditi sina.” Sara je pak trodnevnim postom bila izbavljena od đavla, kako čitamo u Knjizi o Tobiji.

Ali postoji izvanredan odlomak u Evanđelju svetog Mateja o postu: “A ti, kad postiš, pomaži svoju glavu i umij lice, da ne vide ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u tajnosti. I Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti.”

Riječi “uzvratit će ti” znače “dat će ti plaću”, jer su u suprotnosti s ovim drugim riječima: “Jer oni izobličuju svoja lica da se ljudima pokaže da poste. Amen, kažem vam, primili su svoju plaću.” Stoga licemjeri, svojim postom, primaju svoju nagradu: ljudsku pohvalu; pravednici, posteći, dobivaju i svoju plaću: Božju pohvalu.

Molitva/ Foto: Paulo Marcio Dos Santos/ Pexels

Mnoga su svjedočanstva svetih otaca o tome. Kad je sveti Ivan trebao napisati svoje Evanđelje, podvrgao se svečanom postu, kako bi zaslužio primiti milost dobrog pisanja. Tertulijan kaže: “Post stječe od Boga spoznaju čak i njegovih misterija.”

Kako bismo trebali postiti

Ovdje smo, dakle, vidjeli nužnost i plodove posta. Sada ću ukratko objasniti način na koji moramo postiti, tako da naš post može biti koristan u omogućavanju da vodimo dobar život i, na taj način, da umremo dobrom smrću.

Glavni cilj posta je mrtvljenje tijela, kako bi se duh više ojačao.

Mnogi poste u sve dane koje je odredila Crkva: za vrijeme Vazmenog bdijenja odnosno Velikog petka, na Pepelnicu ili Čistu srijedu i u korizmi posebno petcima. A neki poste sami i u došašću, da se pobožno priprave za rođenje našega Gospodina; ili petkom, na spomen muke našega Gospodina; ili subotom, na čast Blažene Djevice.

Glavni cilj posta je mrtvljenje tijela, kako bi se duh više ojačao. Na to naša majka Crkva ukazuje jer nam zapovijeda da uzmemo samo jedan “puni” obrok u danu, a zatim da ne jedemo meso. Ovoga se sigurno ne pridržavaju oni koji u svoje dane posta jedu isto toliko u jednom obroku, koliko i drugih dana za zajedničkom večerom; i koji, za taj jedan obrok, pripremaju toliko jela od raznih riba i drugih stvari da ugode svom nepcu, da se čini da je to večera namijenjena, ne za plačljive i posteće, nego za svadbenu gozbu koja će se nastaviti kroz veći dio noć! Oni koji tako poste sigurno ne izvlače ni najmanje ploda od svog posta.

Foto: Plodovi mora/Mike Bergmann/Unsplash

Niti dobivaju bilo kakav plod oni koji, iako mogu jesti umjerenije, ipak se u dane posta ne uzdržavaju d igara, zabava, svađa, razdora, lascivnih pjesama i neumjerenog smijeha; i što je još gore, čine iste zločine kao i običnim danima.

Pobožni ljudi koji žele da njihov post bude Bogu ugodan, a sebi koristan, trebaju se kloniti ovih i drugih takvih grijeha. Tada se mogu nadati da će živjeti dobro i umrijeti svetom smrću.