Fra Ivan Slišković, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije i župni vikar u Župi Krista Kralja u Čitluku bio je gost u emisiji "Pitajte svećenika" Radiopostaje Mir Međugorje. Govorio je o odricanju i početku korizme, a za to korizmeno vrijeme vezana su i pitanja našeg slušatelja, kojega je zanimalo i kako živjeti korizmu u današnje vrijeme?
”Korizma, kao i sve što se tiče naše vjere, se treba ostvariti u našem konkretnom životu, a okolnosti i situacije u kojima živimo mijenjaju se iz godine u godine u godinu, iz desetljeća u desetljeće. Prvo se trebamo zapitati što korizma po sebi jest, da bismo to primijenili na naš život. Korizma je jedno pokorničko vrijeme, koje u sebi nosi temeljno obilježje, a to je obraćenje, a zatim imamo tri načina koja su baš istaknuta kroz korizmu, to su molitva, post i djela milosrđa. I pitamo se: Kako baš to živjeti danas? Ono što je važno je da to ne bude tek prema vanka, nego da to bude prvenstveno unutarnje, da to bude obraćenje. Temeljni čin je dati više prostora Bogu, kroz molitvu, kroz post, kroz djela milosrđa. Kroz sve to što je dobro ja dajem prostora Bogu, ja dajem prostora bližnjemu i svatko će naći određene načine”, kazao je fra Ivan Slišković preporučujući da se prvenstveno odreknemo grijeha, što je temeljno, a potom da ne činimo zlo i činimo dobro, javlja Radio Mir Međugorje.
Pojasnio je potom smisao odricanja, za što je kazao kako je to vrlo često krivo shvaćeno u kršćanstvu.
”Prvenstveno u životu nije odricanje, nego odabiranje onoga što želim i za čim idem. Nije na prvom mjestu čega se odričem, nego što izabirem, za kim idem, tko je moj život, ja idem za životom. To je isto kao kada bolesnik želi ostati živ. Stalo mu je do života i odreći će se svega samo da ostane živ. Odricanje trebamo prvenstveno gledati na taj način, kroz tu perspektivu, onda ono dobiva pravo svjetlo, kakvo i jest u našoj vjeri. Odricanje nije nešto suhoparno, nego imam pravu motivaciju i pravu snagu. Znam da se kroz odricanje želim približiti Bogu. Odricanje koje me ne približava Bogu i ne približava bližnjemu nije dobro odricanje, to je neka samokontrola, neko samoostvarenje, koje ne doprinosi da istinski rastem u ljubavi…”, kazao je fra Ivan Slišković koji se osvrnuo i na askezu.
Nadodao je kako čovjek kroz post uči cijeniti hranu, stvara veću solidarnost prema onome koji nema, ali i da je post o kruhu i vodi post koji usmjerava na onaj pravi kruh – Kruh života.
”Uči me cijeniti i ovaj kruh svagdašnji ovdje, ali i onaj Kruh istinski koji je euharistijski”, kazao je fra Ivan koji se osvrnuo i Papinu korizmenu poruku izdvojivši jedan Papin naglasak, a to je čitanje Božje riječi.
”Korizma kao i došašće, i ostala vremena je strukturirana i ima svoj put, korizmeni put kroz koji mi kao Crkva idemo. Osobito bih preporučio pratiti taj put s cijelom Crkvom. To bi značilo čitati svakodnevna čitanja, iako nisam svaki dan na misi, ali uzeti ta čitanja koja su pomno složena i odabrana te na taj način ići kroz korizmu, razmatrati tu Božju riječ: gdje me Bog vodi i što mi poručuje. U molitvi razmatrati Božju riječ kroz korizmu je nešto temeljno i možda najbolje za početak što vjernik može učiniti”, kazao je fra Ivan Slišković.