„Kuhinjski otrovi“, stimulansi i sirova hrana

Ako se primjenjuje bez fanatizma i u pravoj mjeri, u Hildegardinoj prehrani ima jako malo zabrana. Brojne vrste voća i povrća Hildegarda nije opisala, i to prije svega one vrste koje su u Europu došle tek nakon otkrića Amerike. U tu skupinu spadaju pomoćne namirnice: krumpir, rajčica, paprika i patlidžan, koje zbog svojih sastojaka mogu imati psihotropno djelovanje. Rajčicu i krumpir možemo povremeno upotrijebiti i u Hildegardinoj kuhinji, ali s tim vrstama povrća ne ćemo postići ljekovit učinak u smislu Hildegardine prehrane.

Tako na popisu namirnica za osobe koje su oboljele od karcinoma, a osobito leukemije, pomoćne namirnice nemaju što tražiti jer one ove bolesti mogu još pojačati. Povrće poput artičoke i zmijka te voća poput avokada, kivija i sličnih egzotičnih vrsta – o kojima, dakako, nema Hildegardina komentara – u Hildegardinoj bi kuhinji trebalo igrati samo sporednu ulogu te se koristiti jako rijetko.

Hildegarda opisuje brojne bolesti uvjetovane ishranom koje ne moraju nužno dovesti do smrti poput: migrene, astme, glavobolje, bronhitisa, živčanih oboljenja i iscrpljenosti. Vjerojatno ne postoje bolesti koje nisu uzrokovane pogrješnom prehranom. No potrebno je prethodno zaklati neke „svete krave“ ne samo suvremene građanske kuhinje, već i današnje prirodne medicine. Hildegarda u takozvanim „kuhinjskim otrovima“ – jagodama, breskvama, šljivama i poriluku – vidi sastojke koji uzrokuju bolesti.

Jagode

„Jagode dovode do sluzavosti i u sebi nemaju ljekovitih svojstava. Nisu dobre ni za zdrave ni za bolesne zato što rastu neposredno iznad zemlje, i to na trulu zraku punu gljivica.“ Nevjerojatno! Što je Hildegarda u 12. stoljeću mogla znati o gljivičnim infekcijama i kancerogenim mikotoksinima zbog kojih kapljičnom infekcijom dolazi do zagađenja jagoda? Ni u jedno drugo vrijeme nema toliko alergija i kožnih osipa, upala srednjega uha i slijepoga crijeva kao nakon konzumiranja jagoda u svibnju i lipnju. Osim toga, jagode stvaraju sluz i opterećuju dišne putove.

Breskve

Breskve, kao i jagode, uzrokuju alergije i kožne osipe. „Breskve ne koriste ni zdravima ni bolesnima za jelo jer uništavaju ravnotežu sokova i stvaraju sluz u želucu. Tko ipak želi jesti breskve, neka ih oguli, makne košticu i stavi u vino, s malo papra i soli. Tako ne škode, no gube svoj okus.“

Šljive

Šljive povećavaju razinu tvari koja se sastoji od crne žučne boje bilirubina i žučne kiseline. Ovu tvar jetra luči kod stresa, srdžbe, bijesa i srditosti, ali i kod pogrješne ishrane te ona odmah ulazi u krv i crijeva, gdje jako opterećuje crijevnu floru jer mijenja optimalnu pH-vrijednost koja je potrebna za razvoj dobrih bakterija. Osim toga žučna se kiselina u krvi mora neprestano neutralizirati zalihama mineralnih tvari jer se i u krvi mora stalno održavati pH-vrijednost od 7,4. Žučna kiselina sudjeluje u nastanku gotovo svih bolesti te svaka zakiseljenost može dovesti do upala ili autoimunih bolesti.

Poriluk

Poriluk navodno svojim visokim udjelom sumpora potiče stvaranje gnoja zbog umnažanja leukocita. Skeptičnim pacijentima često preporučim da četiri tjedna ne jedu poriluk, a nakon toga da svakodnevno pojedu juhu od poriluka. Ti pacijenti sami po sebi odustaju od konzumiranja poriluka jer žele izbjeći jake bolove koji su tako nastali. „Tko pod svaku cijenu želi jesti poriluk, neka ga dulje vrijeme preko noći drži u posoljenu vinu ili octu kako bi oslabila njegova loša svojstva. Samo tako zdrava osoba može podnijeti poriluk, ali bolje sirov nego kuhani. Bolesni neka ga zbog loše prokrvljenosti ne jedu ni sirova ni kuhana.“

Kava i napitci s kofeinom

Kava je jak stimulans i ima negativan utjecaj na zdravlje:

• neželjen nadražaj želučane sluznice zbog žgaravice
• štetni učinak na srce zbog njegova ubrzana rada
• stimuliranje živčanoga sustava sve do iznemoglosti
• izaziva ovisnost i nervozu.

Osim toga, cijeli niz napitaka koji sadrže kofein (crni čaj, čokolada) i energetska pića dovode do dodatna trajnoga stresa zbog čega se unaprijed programira stanje iscrpljenosti. Trajno konzumiranje kofeina može dovesti do pravih psihičkih oboljenja (kofeinizma) popraćenih promjenama raspoloženja, depresijom i poremećajima sna. Tipične nuspojave su glavobolja, nadražaj želuca i srca te proljev.

Ne trebamo se čuditi kada nakon dvije jutarnje šalice kave odjednom zapadnemo u malaksalost i bezvoljnost. Nasuprot tome, pirova kava izvrsno djeluje na probavu i poboljšava vitalnost. Male promjene u međuobrocima isto tako mogu uvelike poboljšati naše zdravlje.

Sirova hrana

Ne jedite müsle, kašu od svježih žitarica, nezačinjenu salatu sa sirovom mrkvom, lukom ili krastavcima! Za razliku od brojnih drugih prirodnih postupaka liječenja, u Hildegardinoj medicini izbjegava se sirova hrana jer „ako je čovjek jeo sirove jabuke ili kruške ili sirovo povrće ili bilo koja druga nekuhana jela, koja nisu pripremljena ni na vatri ni začinjena ikakvim začinom, tada njegov želudac tu hranu ne može do kraja preraditi jer ona nije prethodno pripremljena za probavu. U tome se slučaju loši sokovi iz hrane, koju je zapravo trebalo pripremiti na vatri ili neutralizirati začinom poput soli ili octa, podižu prema slezeni i nju potencijalno pretvaraju u bolnu izraslinu“.

Mnogi konzumenti sirove hrane stalno imaju velikih poteškoća s crijevnim plinovima (plinovima truljenja), poremećajima prokrvljenosti i osobito pamćenja jer sirova hrana smanjuje prokrvljenost mozga. Sirova hrana oštećuje prirodnu crijevnu floru, u njoj se nastanjuju uzročnici truljenja te se stvaraju gljivične infekcije zbog čega osobito strada imunološki sustav.

Osim toga, nekuhana hrana od cjelovitih žitarica sadrži posije u kojima ima fitinske kiseline, a koja se razgrađuje tek kuhanjem ili pečenjem. Fitinska kiselina sprječava resorpciju minerala, elemenata u tragovima i vitamina. Čak i proteini postaju neprobavljivi zbog fitinske kiseline. Ako neprobavljeni ostatci hrane biljnoga podrijetla dospiju u debelo crijevo, oni tamo pospješuju rast uzročnika truljenja koji izazivaju velike količine plinova.

Dakle, postupit ćemo ispravno ako u Hildegardinoj kuhinji sve kuhamo, pirjamo, odnosno začinimo ili mariniramo, kako bismo hranu oslobodili otrovnih tvari.

Po Hildegardi kuhanje je svih namirnica, u što se ubraja i priprema salate s octom, solju i uljem, nužan preduvjet za dobru probavu. Ne ćemo doduše odmah pasti mrtvi ako jedemo sirovu hranu, no činimo si dobro ako izbjegavamo sirovu hranu i „kuhinjske otrove“.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Wigharda Strehlowa Sveta Hildegarda i hrana kao lijek. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.