Poimanje dobra i zla

Čitamo (u Post 2,7s) kako Bog sadi rajski vrt u kojem stavlja čovjeka. U vrtu ima raznog drveća, između kojih se posebno ističu dva drveta. Koja? Stablo života i stablo spoznaje dobra i zla. Dalje čovjeku govori: „Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo!“ (Post 2,16-17). Koja je simbolika svega toga? Izrael je dobrim dijelom pustinja, i kada u Bibliji čitamo o vrtu, to znači raskoš. Bog je čovjeku dao sve što mu treba, razna drveća s kojih čovjek smije jesti o tome govori. Vidimo da se dva drva posebno spominju. Prvo je stablo života, Bog nije zabranio da se s njega jede. Stablo života znači puninu života, znači postizanje one savršene sreće, smisla i unutarnjeg ispunjenja o kojem cijelo vrijeme ovdje pričamo. Bog je stvorio čovjeka da to ima. Prvi ljudi nisu čeznuli za srećom, kao što to mi čeznemo, oni su je imali, njihovo srce je bilo savršeno ispunjeno. No postojalo je još jedno stablo – spoznaje dobra i zla. O čemu se tu radi?

Bog je život, je li tako, i stvorio je čovjeka da živi, da Bog bude u središtu njegova života. A kada nam je nešto središte života, onda to određuje kako ćemo odlučivati što je dobro, a što je zlo. Npr. ako je Bog središte, konačni cilj našega života, onda je dobro sve što nas vodi k tome cilju, a zlo je sve što nas odvodi. Ako je cilj našega života proći ispit, onda je dobro sve što nas vodi k tome da prođemo ispit, a zlo sve ono što nas odvodi od toga, je li tako? Poimanje dobra i zla ovisi o tome što je u središtu našega života. Svi imamo i puno malih svakodnevnih ciljeva, ali ovdje govorimo o jednom konačnom cilju koji određuje sve druge ciljeve.

Jesti sa stabla dobra i zla znači maknuti Boga iz središta, kao onog tko me čini sretnim i tko me može jedini ispuniti, i postaviti nešto drugo, primjerice novac. Onda za mene postaje dobro ne ono što me vodi k Bogu, nego što me vodi k novcu, a zlo što me od njega odvodi. Onda se može dogoditi da i krađa postaje nešto što je za mene dobro, jer me dovodi k novcima, a pomaganje drugome postaje vrlo loše, jer onda imam manje novaca. Ili odlučim da je u mome središtu užitak, tada droga za mene postaje dobro, jer mi pomaže u uživanju, pobačaj za mene postaje jako dobro jer će me dijete spriječiti u uživanju, a što je onda zlo – teško i marljivo raditi, pomagati drugima, biti pošten. Ili je možda moć u tvome središtu. Onda je dobro kada se rugam drugome, kada ga tučem i mučim jer tako utvrđujem svoju moć nad njime. Onda je dobro krenuti u rat i napasti drugu zemlju, jer tako ostvarujem još veću moć. A loše postaje biti poslušan, priznati da je netko bolji od mene, da trebam pomoć i ne mogu sve sam.

Posljedica grijeha je da čovjek bez Boga umire, i nakon što je čovječanstvo jednom zagrizlo u grijeh, tada ulazi u tu spiralu zla, jedan vrtlog iz kojega se nikako ne može izvući, i samo tone sve dublje i dublje u smrt.

To znači jesti sa stabla spoznaje dobra i zla. Čovjek nije odolio toj kušnji i ljudi su jeli, odlučili su sami krojiti svoj život, odlučivati što je dobro, a što zlo, a ne uzeti Boga za glavno mjerilo i cilj svoga života. I to je dovelo do svega ovoga što smo vidjeli u prvom videu. Najveća tragedija svega je što čovjek koji je odlučio da će sam odlučivati što je dobro, a što zlo, jer misli da će tako biti sretniji, na kraju postaje nesretan. Mislite li da su zli ljudi sretni? Mislite li da su zlikovci kao Hitler i Staljin bili sretni, ili profesionalni kriminalci i mafijaši? Kolike zvijezde, glumci, pjevači, bogati poduzetnici, pate od depresije i oduzeli su si život, a imali su sve moguće užitke i novaca koliko god su htjeli. Posljedica grijeha je da čovjek bez Boga umire, i nakon što je čovječanstvo jednom zagrizlo u grijeh, tada ulazi u tu spiralu zla, jedan vrtlog iz kojega se nikako ne može izvući, i samo tone sve dublje i dublje u smrt.

Što je grijeh?

Znate li što znači riječ grijeh? Kako biste opisali nekom vanzemaljcu koji ne zna ništa o ljudima kada bi vas pitao što je to grijeh? U hebrejskom i grčkom jeziku, riječ grijeh se upotrebljavala kada bi strijelac ili bacač koplja promašio metu. Grijeh je promašiti cilj. Kršćani su uzeli tu riječ jer ona najbolje opisuje što je grijeh – kada promašimo svoj smisao života, kada učinimo nešto što nas ne vodi do života u punini, nego nas odvlači na jedan drugi put. Ne prekršaj neke zapovijedi koju je netko nekada davno rekao, nego promašiti svoj cilj. Onda vidimo da pod grijeh možemo jako puno toga ubrojiti: misli, riječi, dijela i propusti. Zar ne?

Mnogi se pravdaju da su dobri ljudi, ali cilj života nije biti dobar čovjek – moralno ispravan koji ne čini štetu drugim ljudima, nego cilj života je doći u Božju blizinu.

No grijeh, osim što je promašaj cilja, on ima još jedno svojstvo. Je li se vama ikada dogodilo da stalno radite neke stvari koje ste sami sebi rekli da nećete? Možda igrate igrice do kasno uvečer pa idući dan ne možete funkcionirati, ili ste dobili jedinicu pa ste rekli da ćete od sada učiti na vrijeme, ili se stalno posvađate s nekim prijateljima, roditeljima, a niste htjeli… Što ćete više rasti to će život postajati kompliciraniji i sve ćemo više postajati skloni ovisnostima i lošem ponašanju. Ne govorim ovdje o ovisnosti o drogi, već neke loše stvari koje ćemo stalno ponavljati, a koje ne želimo raditi. Zato je možda najbolja suvremena riječ za grijeh – ovisnost. Jer ovisnost uništava moju slobodu, kada činim grijeh sve više postajem ovisan o njemu i nisam više sposoban činiti dobro koje želim, moja sloboda je uništena.

Grijeh može biti laki i teški. Teški grijeh nazivamo također smrtni grijeh, jer ubija u nama našu povezanost s Bogom. 

U duhovnosti je važan govor o sedam glavnih grijeha. 

Oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost i lijenost.

U engleskom kažu deadly, jer oni donose smrt, zato je u prijevodu videa stavljeno smrtonosni grijesi, jer smrtni grijeh je u hrvatskom jeziku nešto drugo. Uglavnom, hrvatski se kaže sedam glavnih grijeha, a ne sedam smrtnih grijeha, to zapamtite. 

Zašto je važno znati tih sedam glavnih grijeha? Jer često loše stvari koje mi činimo su samo posljedica nekog dubljeg problema. Primjerice, netko se potukao s drugim jer je bio ljut. Ako on odluči da se više neće tuči s drugima, to mu neće previše pomoći, jer treba najprije odlučiti da se neće ljutiti. Nije dovoljno kada me netko naljuti stisnuti zube i reći: „neću ga sada udariti šakom”, nego naučiti živjeti tako da se ne ljutimo. Ljutnja je korijen problema, ne tučnjava. Tako i za druge stvari, dobio lošu ocjenu ne samo zato jer nisam učio, nego jer sam lijen, jer ne vidim smisao ni škole ni svojega života, a možda i previše igram igrice koje mi oduzimaju jako puno vremena. Netko je nezadovoljan sa sobom i samoozljeđuje se jer se tada osjeća bolje, iz nekoga razloga. Rješenje nije da čvrsto odluči: „ja se neću više rezati”, nego da se možda prestane uspoređivati s drugim ljudima i stalno mjeriti što nema i kako su drugi bolji i početi biti zahvalan na onome što ima. Shvaćate logiku ovih sedam glavnih grijeha i kako je važno znati doći do korijena naših problema, a ne samo skidati posljedice.

Cijelu emisiju “Pod križem” pogledajte ovdje.