"Za zaljubljenost ne možemo odgovarati, ali za ono što mi odgovaramo jesu naši čini iza toga. Moram uključiti razum i ako sam kršćanin moram to stanje provlačiti kroz filter molitve. Moliti: ‘Gospodine, je li to ono što ti od mene želiš? Je li to tvoja volja?‘ i onda uključiti razum i propitati se tko je ta osoba i kakve životne vrijednosti nosi, na čemu temelji svoj život, što ju motivira u životu", rekao je don Mladen Parlov, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, govoreći o idljubavi u sklopu projekta "2 = 1" splitskog SKAC-a i Hrvatske zajednice bračnih susreta.
Kako prepoznati pravu ljubav? Koja je razlika između zaljubljenosti i ljubavi? Je li dobro hodati godinama? Što ako shvatim da ta osoba nije za mene?
Odgovore na ova i broja druga pitanja o ljubavi dao je, u sklopu projekt “Dvoje je jedno” odnosno “2 = 1” splitskog SKAC-a i Hrvatske zajednice bračnih susreta, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu don Mladen Parlov.
Don Mladen Parlov na samom početku govora o temi kako prepoznati pravu ljubav istaknuo je da bi svaki mladi katolik, svaki vjernik, mora poći od pretpostavke da je temeljni zakon našega života vršiti volju Božju. “Poziv na obiteljski život jest od Gospodina Boga, a to onda znači da moramo moliti Boga da moje srce, srce mlade osobe, otvori za taj poziv i da mi na životni put dovede osobu koju je za mene namijenio, ne koju ja zamišljam i imam u svojoj mašti, nego ono što Bog za mene želi. To je prvi korak. Biti otvoren Božjim planovima i moliti i da se vrši volja Božja u mome životu”, istaknuo je.
Na pitanje kako će mlada osoba prepoznati tu osobu kazao je da se puno toga događa u srcu mlade osobe kada se zaljubi, “javlja se požuda i erotska ljubav, ali kroz sve to progovara Bog i njegova volja”.
“Dok je zaljubljenost više povezana s maštom, s očekivanjima i željama, ljubav prihvaća osobu kakva ona jest. Ljubav se ne vraća sebi, ljubav je usmjerena osobi koja se ljubi. Ljubav goni osobu da iziđe iz sebe i da se dariva osobi i da se prima druga osoba na uzdarje. Osobu prihvati u njenoj stvarnosti kakva ona jest jer nema savršena osobe. Kada bi bila savršena osoba, ne bi joj trebala druga osoba. Baš zato što nijedna osoba nije savršena njih dvoje u svome međusobnom sebedarju jedno drugome zapravo ostvaraju cjelovitu Božju sliku i pomažu u biti da i jedno i drugo rastu u bogolikosti. Ljubiti znači činiti dobro svojim služenjem drugoj osobi da ona postane bolja, velikodušnija”, istaknuo je don Mladen Parlov.
Ljubav se ne vraća sebi, ljubav je usmjerena osobi koja se ljubi.
Posebno je istaknuo kako emocija nije temelj na kojem se gradi život. “Ona može biti polazište, ali treba uključiti razum. Za zaljubljenost ne možemo odgovarati, ali za ono što mi odgovaramo jesu naši čini iza toga. Moram uključiti razum i ako sam kršćanin moram to stanje provlačiti kroz filter molitve. Moliti: ‘Gospodine, je li to ono što ti od mene želiš? Je li to tvoja volja?‘ i onda uključiti razum i propitati se tko je ta osoba i kakve životne vrijednosti nosi, na čemu temelji svoj život, što ju motivira u životu. Ako je mladić vjernik, a drugoj osobi nije stalo do toga krivo je misliti da će se ta osoba promijenit. I sam onda upada u patnju u križ”, rekao je govoreći o ljubavi.
Govoreći o potrebi zajedničke molitve istaknuo je da je zajednička molitva izrazito važna.
“Mi svoj život ne temeljimo na nestabilnim osjećajima, nego mi vjernici svoj život i svoje izbore temeljimo na teogalnim krepostima vjeri, ufanju i ljubavi, koje me vežu s Bogom i od Boga mi dolazi jedna dodatna svjetlost i snaga da mogu u jednom dobrom svjetlu percipirati sebe, svijet u kojem živim i onda osvijetljen tim svjetlom ja donosim ispravne izbore”, istaknuo je.
Istaknuo je da se u brak ne ulazi sa željom da drugi mora nama ugađati i služiti to je osuđeno na propast.
Ljubiti znači činiti dobro i to je jedini istinski znak ljubavi.
Don Mladen Parlov naglasio je da je istinski znak prisutnosti Duha Svetoga ljubav. “Ljubiti znači činiti dobro i to je jedini istinski znak ljubavi. Riječ volim te treba se pretočiti u istinsko poštivanje osobe.
Osvrnuvši se na dugo hodanje kazao je da nije dobro predugo hodati iako ovisi o parovima. “Ako osoba dođe nakon četiri, pet mjeseci, a mislim da je potrebno i manje da osoba shvati je li ta osoba zaista za nju, je li to osoba s kojom može dijeliti cijeli svoj život, i ako osoba dođe do tog uvjerenja mislim da treba stupiti u vrijeme zaručništva da se stvori ozbiljnost te veze te nakon godinu, dvije stupiti u brak”, rekao je.
A o čemu je još govorio poslušajte u videu!