[KAKO REAGIRA MOZAK KAD SE ZALJUBIŠ]

Uđeš u sobu i vidiš njezino lice. Smiješi ti se i gleda te u oči. I samo tako, srce ti je u petama i ne možeš govoriti. Barem ne suvislo.

Što se događa s tvojim mozgom? Možda ćete se zbog zaljubljenosti osjećati kao da se pretvorio u kašu, ali zapravo ispaljuje hormone poput vatrometa na Dan nezavisnosti. I svaki radi drukčije.

“Kada se prvi put ludo zaljubite, vi ste pod stresom pa se luči puno kortizola, hormona stresa”, kaže dr. Jacquie Olds, profesorica psihijatrije na Medicinskom fakultetu na Harvardu. “Na visokoj je razini kada ste zabrinuti da se zaljubljujete i ne znate hoće li uspjeti. To je ono zbog čega se osjećate zaokupljeno i opsjednuto, gotovo kao da je pitanje života i smrti.”

Feniletilamin je tvar slična hormonu koja se proizvodi u ranim fazama privlačnosti i izaziva vrtoglavicu koju neki ljudi osjećaju kad se zaljube. Pokreće oslobađanje noradrenalina, koji pomaže tijelu da odgovori na stres, i dopamina, hormona radosti i nagrade”, kaže Olds. “To je ono što vas tjera da poželite nešto učiniti, približavajući se onome koga volite. To je ono zbog čega se osjećaš kao da si u oblacima, kao da letiš zrakom.”

Dopamin također potiče oslobađanje testosterona kod muškaraca, povećavajući osjećaj uzbuđenja i potiskujući serotonin, što može dovesti do agresivnijeg ponašanja. Kod žena oslobađanje estrogena također potiče veći libido.

Oksitocin, koji se ponekad naziva i “hormon ljubavi”, oslobađa se tijekom seksualne aktivnosti te čini da se osjećate povezani s objektom svoje želje, kaže dr. Philip Stieg, šef neurokirurgije u Prezbiterijanskoj bolnici u New Yorku. “Kad se zaljubite, mislite samo na jedno.”

Ali ljubav različito utječe na ljude jer razine hormona variraju od pojedinca do pojedinca, a hormoni kontroliraju vrste veza koje ljudi imaju, kaže Stieg.

“Mozak je ožičen za ljubav. Sve veze postoje, ali softver varira među pojedincima.” Na primjer, “osoba s puno dopamina spremna je riskirati. Osoba s puno serotonina opreznija je u odnosima.” Svi ti hormoni utječu na zdravlje — neki dobro, neki loše.

“Prava ljubav je dobra za vaše zdravlje”, kaže Stieg. Kako se veza razvija, stres zbog nedoumice hoće li ona potrajati se smanjuje te se javlja uravnoteženiji osjećaj sreće.

Istraživanja pokazuju da parovi koji osjećaju uzajamnu podršku – osobito kada se puno grle – održavaju višu razinu oksitocina, što je povezano s nižim krvnim tlakom kod žena.

Ali veze koje uzrokuju kontinuirani stres – bilo zato što je ljubav neuzvraćena ili zato što je veza burna ili nasilna – nisu samo emocionalno nezdrave, one su štetne i za fizičko zdravlje, “baš kao što bi svaki drugi stres bio loš za vas”, kaže Olds.

“Ako baš niste sretni te ste pod stresom zbog neuzvraćene ljubavi, oslobađa se kortizol”, kaže Stieg. “Oslobađa se i adrenalin. To povećava upalni odgovor. Rastu broj otkucaja srca i krvni tlak. Manje je serotonina i možete postati depresivni. To može naškoditi vašoj prehrani i ciklusu spavanja.”

A kada ljubav umire? “Začuđujuće je što to znači za nečiji um i tijelo”, kaže Olds. “To je isto kao da nekoga izgubite zbog smrti, ili čak malo gore jer je druga osoba odlučila ne biti s vama. Bez obzira jeste li na kraju ili ne, prekid veze može biti poput male depresije jer je tako velika promjena.”

To je štetno za zdravlje na nekoliko načina. Osim stresa zbog gubitka nekoga, “to također smeta motivaciji da radite stvari koje su dobre za vas.” Na primjer, može uzrokovati stresno jedenje nezdrave hrane ili smanjiti motivaciju za vježbanje.

Ako opetovano birate pogrešnog partnera ili donosite loše odluke u vezi koje dovode do prekida, nemojte očajavati. Hormoni ne upravljaju u potpunosti ljubavlju. “Sve te sustave reguliraju vaši frontalni režnjevi, izvršno središte vašeg mozga. To je ono što procjenjuje rizike i posljedice. Možete mijenjati svoje obrasce.”