S. Marija Jozić redovnica je Družbe Kćeri kršćanske ljubavi. Na poticaj poglavarice potražila je posao u bolnici. Pitali su je bi li radila na dječjoj neurologiji. Ponuda ju je, kako kaže, uistinu razveselila jer je već dotad imala iskustvo u radu s djecom s teškoćama u razvoju. Do danas ni u jednom trenutku nije požalila što je odabrala ovaj posao te radi upravo na ovom odjelu.

Premda odjel dječje neurologije nije onaj na kojem djeca umiru, s. Marija susrela se sa smrću nedonoščadi za koje kaže da joj je bilo najteže u njenom radu. „Pokušavamo biti roditeljima oslonac, pogotovo u duhovnom smislu“, svjedoči s. Marija te navodi kako roditelji uz duhovnu podršku traže i medaljice i krunice.

S. Margarita Kovačević redovnica je Družbe Milosrdnih sestara Svetoga Križa. U KBC-u Zagreb na odjelu dječje hematologije radi posljednjih 19 godina. Na tom odjelu liječe se djeca s teškim i dugotrajnim bolestima, stoga se oni lijepi trenutci osobito pamte. „Najdraži i najljepši osjećaj vam je kad djetetu pomognete i kad ono završi s liječenjem, kad te zagrli i kaži ti: ‘Hvala ti što ste mi pomogli.’ Ili kad ih na ulici na prepoznate jer su posve izliječeni“, istaknula je.

Bolnica Rebro časne sestre iz reda Milosrdnih sestara sv. Križa ima već više od 80 godina te s. Margarita za sebe kaže kako je i ona jedna od onih koja tu tradiciju nastavlja. Rekla je i kako ju je posao odredio kao osobu, kao redovnicu. „Stalno me određuje jer svaki dan rastem u pomoći i milosrđu. To je i dio moje karizme“, svjedoči.

O tome kako je doživljavaju pacijenti, s. Margarita kaže: „Jedan dječak mi je rekao da me doživljava kao prijatelja. Osjećam da me više doživljavaju kao redovnicu pa tek onda kao medicinsku sestru“, poručila je s. Margarita koja kaže da nikad ne bi mijenjala svoj posao jer ga voli.

S. Dragana Petrović, Marijina sestra čudotvorne medaljice i voditeljica Povjerenstva za medicinske sestre članice redovničkih ustanova pri Hrvatskoj redovničkoj konferenciji kaže kako se redovnice pri radu u zdravstvenim ustanovama vode evanđeoskim načelom „što god ste učinili jednom od ove moje najmanje braće, meni ste učinili“. „Uloga redovnice u bolnici je svjedočenja evanđeoskih vrijednosti i vlastitoga predanja. Redovnice rade kao medicinske sestre jer na taj način imaju pristup većem broju bolesnika te im pomažu na tjelesnoj i na duhovnoj razini“, svjedoči s. Dragana.

„Bolesnicima pristupamo sa sviješću da je u njima Krist, da Krist u njima trpi te da ih je Božja ruka dovela k nama da im možemo pomoći“, rekla je s. Dragana koja ističe kako zdravlje nije najvažnije u životu, nego da je „najvažnije u životu staviti Boga na prvo mjestu. Sve je u životu prolazni i krhko pa tako i zdravlje. Bog je stalan i kad nam je On sigurno uporište, lakše se nosimo s bolesti“.

S. Marija Zora Pavić, milosrdna sestra sv. Vinka Paulskog, radila je 43 godine na hitnom odjelu na Rebru. Teško se nosila sa stresom jer se na tom odjelu bori za goli život. „Najteže mi je bilo za vrijeme Domovinskog rata jer smo sa svakim ranjenikom proživljavali njihovu bol. Naš život je više puta ugrožen, ali o tome ne razmišljamo. Važno nam je da pacijent ozdravi, da bude živ i zdrav“, rekla je s. Zora.

Kako u bolesti ne izgubiti vjeru i nadu, saznajte u videu: