Ovozemaljski život svojevrsno je proputovanje čovjeka prema njegovom konačnom odredištu u vječnosti. Cilj kojemu stremimo je sam Bog, od kojeg smo i za kojega smo stvoreni. Ovozemaljski hod prema vječnosti ispunjen je mnogim stvarima koje oblikuju sam smjer kretanja. Nezaobilazna stvar koja nas zahvaća je i naš posao, naše radno mjesto. Uzimajući u obzir spomenuto, radno mjesto je nužan dio našeg puta prema nebu te zbog toga i ono mora za nas biti mjesto posvećivanja.

Rad je jedna od temeljnih čovjekovih značajki po kojoj se razlikuje od drugih bića, jer samo čovjek svoj zemaljski život ispunja radom po kojem postaje sličan Stvoritelju. Nije čovjek stvoren radi rada već se čovjek ostvaruje kroz rad. Kako bismo doista mogli biti sol zemlje i svjetlost svijeta, pozvani smo svoju vjeru živjeti i na radnom mjestu.

Premda se i dalje oko 80% stanovnika Hrvatske izjašnjava katolicima, biti vjernik u svakoj situaciji, pa i na radnome mjestu, velik je izazov, ponajviše zato što većina deklariranih vjernika ne živi svoju vjeru, pri čemu relativiziraju ili čak odbacuju ono što bi kao vjernici trebali držati istinitim i mjerodavnim za svoj život. Tako biti kršćanin na radnome mjestu ponekad znači i doživljavati situacije koje su križevi, a koje nam je prihvaćati s ljubavlju jer znamo da nas križ vodi u nebo. Kako biti vjernik na radnom mjestu, mogu nam pomoći sljedeći savjeti.

Vlč. Krunoslav Kolar / Foto: Filip Vukina

Dnevno provesti (barem) sat vremena u molitvi

Unatoč tome što niste svećenik, niti pripadate nekoj redovničkoj zajednici, molitva vjernicima ne smije biti strana. Dapače, molitva je za vjernika egzistencijalna stvar, jer održava naš odnos s Bogom i ispunja nas milostima koje su potrebne da bismo mogli izvršiti svoje poslanje. Sam Isus primjer nam je molitve, jer je svaki slobodni trenutak koristio za razgovor s Ocem nebeskim.

Budući da molitva nije samo formalno izgovaranje određenih riječi već je ona razgovor s Bogom, onda molitva kao takva mora imati svoje vrijeme i svoju dinamiku. Ako ljudi koje volim mogu dobiti moje vrijeme, ako za mobitel, televiziju i mnoge druge sporedne, nerijetko distraktivne stvari mogu izdvojiti više sati u danu, zašto Bog ne može dobiti svojih sat vremena?

Evo nekoliko savjeta kako ispuniti dan Božjom prisutnošću.

Prije svega, treba odrediti vrijeme za molitvu, i to ne samo koliko će molitva trajati, već i u koje će se vrijeme odvijati. To možda nije uvijek lako zbog mnogih nenadanih stvari koje se dogode u danu. Zbog toga je najbolje vrijeme za molitvu – početak dana.

Post često svodimo samo na uzdržavanje od jela i pića ali, općenito, post je bilo kakvo svojevoljno uzdržavanje u svrhu zbližavanja s Bogom. Tako je preporučljivo da molitveni dan započinjemo svojevrsnim postom od sna. Ustati 20 minuta ranije nego obično neće nam puno uzeti od odmora, ali će nam omogućiti vrijeme za sabranu molitvu na početku dana. To vrijeme valja iskoristiti za osobnu molitvu i čitanje Svetoga Pisma koje bi trebalo biti svakodnevica svih vjernika, jer u Božjoj riječi pronalazimo poticaje i nadahnuća za što svetiji život.

Život s Bogom je ljepši

Na početku dana valja nam i prikazati posao i sve poznate, ali i nepoznate situacije Bogu, da ih On vodi i da se u njima očituje Njegova prisutnost. Neka nijedan dan ne prođe bez molitve krunice ili barem jedne njene desetice. Krunica se može rasporediti na više dijelova, pa kad napravite određene pauze tijekom dana, iskoristite je za molitvu desetice krunice. Jedna desetica neka bude i dio zajedničke, obiteljske molitve.

Zahvalnost za svaki dar potiče vjernika da se pomoli prije bilo kojeg obroka. To smo pozvani prakticirati gdje god se nalazili, pa tako i na radnom mjestu. Sramiti se staviti makar znak križa na sebe prije jela postavlja pitanje naše vjere i vjernosti Kristu. Umjesto da dan završimo gledanjem u ekran mobitela, valja ga uokviriti još jednom molitvom, i to molitvom zahvale te čitanjem duhovnog štiva prije spavanja. Tako smo kroz višekratne susrete s Gospodinom kroz dan uspjeli izdvojiti jedan sat ili čak i više vremena koje smo posvetili Bogu od kojega dobivamo sve vrijeme kojim raspolažemo.

Umjesto da dan završimo gledanjem u ekran mobitela, valja ga uokviriti još jednom molitvom, i to molitvom zahvale te čitanjem duhovnog štiva prije spavanja.

Kada smo u prilici, poželjno je i kroz tjedan doći na svetu misu, jer euharistija daje snagu da čovjek u problemima svakodnevice može izdržati i hoditi Kristovim putem. Za posao to je dodatna motivacija i snaga. Pokušati živjeti bez molitve je kao igrati utakmice bez treninga i zagrijavanja ili voziti automobil bez autoškole. Molitva nam treba jer iz nje crpimo snagu da bismo na radnome mjestu mogli drugima biti svjedoci za Krista.

Vršiti posao s ljubavlju i temeljito

Možda nam posao ne “sjeda” uvijek najbolje. Možda nam se naš posao čak niti ne sviđa i razmišljamo o nekom drugom radnom mjestu gdje bismo se bolje osjećali i ostvarili. Sve je to ljudski i normalno. No, to nas ne opravdava da poslu pristupamo površno i da ga nevoljko izvršavamo. Zamislite liječnika kojemu se ne da biti liječnik i koji samo pogledava na sat kada će kući, ne mareći za to kako će liječiti pacijente. Svakako, to ne bi bilo dobro, već se od liječnika traži da bude predan svome poslu kojega treba vršiti s ljubavlju i temeljito. A to vrijedi za svaki posao. Naše predanje poslu može i drugima biti poticaj da čine to isto.

Predano i savjesno vršenje radnog zadatka pomaže nam izbjeći lijenost i iskorištavati sustav zbog nerada.

Što god radili, trebamo vršiti tako da imamo svijest kako to činimo za Bogu i Njemu na slavu. Ovakav pogled na posao pomaže nam da ga gledamo drugačijim očima, a ne samo kao nužnu obvezu kako bi se zaradilo za život. Rad ima stvaralačku dimenziju te svatko od nas radom doprinosi društvu te surađuje sa Stvoriteljem. Zato radu treba biti predan te ga vršiti s ljubavlju i temeljito.

Biti Kristova prisutnost

Isus nam je uputio poziv da budemo svjetlo svijeta, što pak vrijedi za svaku životnu situaciju. To, s jedne strane, znači odražavati zraku Božje ljubavi, a s druge strane znači biti putokaz k Bogu. Na temelju našeg života i ponašanja mnogi mogu doći do Bogu, ali se i od Njega udaljiti. Na nama je da svojim vjerničkim ponašanjem druge pridobijemo za Boga. Tu je bitno da ne budemo glumci, već autentični svjedoci, a u tome nam pomaže Bog. Nasljedovati Krista znači između ostaloga biti izložen, odbačen, popljuvan, ismijan i napadnut.

Način našega života mora biti magnet da druge privučemo Kristu.

Što je Krist prošao, i nama je u određenoj mjeri prolaziti. Nije jednostavno, ali i u takvim situacijama trebamo slijediti Krista i moliti za one koji nam čine nepravdu, jer ih tada pobjeđujemo. Biti Kristovo svjetlo i Njegova prisutnost znači biti nenametljiv u propovijedanju, već znati prepoznati trenutak. Ako ljudi vide da smo predani poslu, da ne ogovaramo druge, da ne osuđujemo, da šutimo na nanesene uvrede, da se ne damo pokolebati, jednom će nas zatražiti obrazloženje nade koja je u nama.

Tek po tome kada vide kako se nosimo s pojedinim situacijama i način kako živimo, može doći do naviještanja Evanđelja koje se najbolje naviješta životom, čak više nego li riječima. U prva kršćanska vremena pogani su prvo kršćane vidjeli kako žive, a tek onda su saznali zašto tako žive.

Način našega života mora biti magnet da druge privučemo Kristu.

Djelotvorna ljubav

Prva kršćanska zajednica bila je poznata po ljubavi. Ljubav se živi u odnosu na svakog čovjeka. Stoga smo pozvani ljubav živjeti i na radnom mjestu, prema svim kolegama, osobito prema onima koji imaju najmanje ljubavi prema nama ili pak nama nedostaje ljubavi i strpljivosti za njih. Biti kršćanin na radnom mjestu znači imati velikodušnosti i samilosti prema drugima, a ne radovati se npr. kada drugome ne ide, jer je to po našem sudu zaslužio.

Suprotno vladajućem mentalitetu u suvremenom svijetu, biti vjernik znači ne gaziti druge oko sebe kako bi se postiglo napredovanje i promaknuće u karijeri. Valja nam imati na pameti Isusove riječi da je ljubav prema bližnjemu ljubav prema samom Kristu i da će se mjerom kojom mjerimo i nama mjeriti.

Vjera se najbolje očituje upravo kroz djelatnu ljubav.

Stoga je pred nas stavljen poziv očitovanja vjere kroz djelotvornu ljubav. To u prvom redu znači da pomažemo kolegama s posla, osobito onima koji su u tome novi ili im posao u nekom segmentu ne ide najbolje. Biti kršćani na radnom mjestu znači zauzeti se za kolegu s posla kojeg drugi omalovažavaju ili ugnjetavaju, izvršiti tuđi zadatak bez javnog očitovanja i traženja pohvale za taj čin. Također, u djela ljubavi na radnom mjestu ubraja se i pozitivan govor o drugima, a ne upuštanje u komentiranja i ogovaranja drugih te osuđivanje nečijih životnih (ne)prilika.  Vjera se najbolje očituje upravo kroz djelatnu ljubav. Stoga nam je ona svakodnevni zadatak i izazov na radnome mjestu gdje smo pozvani biti Kristova prisutnost.

Božje zapovijedi vrijede i na poslu

Život vjernika obuhvaća, među ostalim, vršenje Božjih zapovijedi, a to se mora očitovati i na radnom mjestu. Tako smo pozvani uvijek iznova staviti Boga na prvo mjesto u svom životu. To znači da nam stanka u radu može biti trenutak ne samo tjelesne, već i duhovne okrjepe, da zastanemo nakratko i uputimo Bogu molitvu. Pozvani smo opominjati i ne dopustiti da se vrijeđa Bog, Crkva, klerici ili vjernici, da se pogrđuje Božje ime, da se čini nepravda, jer šutjeti i ne reagirati znači, u određenoj mjeri, sudjelovati u tom grijehu. Valja nam paziti na riječi, te samim time izbjegavati neprimjerene i pogrdne viceve i šale na bilo čiji račun.

Pozvani smo iskazivati poštovanje svima, osobito nadređenima. Moramo se truditi oko toga da ne “ubijamo” odnose, a ako i dođe do prepirke i svađe na poslu, trebamo nastojati u što kraćem vremenu stvari riješiti isprikom i pomirbom. Radna mjesta ponekad bivaju mjesta napasti po pitanju čistoće i bračne vjernosti. Kršćanin je pozvan biti vjeran supružniku, ne očijukati s kolegom na poslu i upuštati se u odnose koji mogu brzo prerasti prijateljsku kategoriju.

Valja nam izbjegavati i laž jer, bez obzira na njenu veličinu, ona je uvijek grijeh. Pozvani smo poštovati tuđu imovinu i ne prisvajati si ništa što nam ne pripada i što nam nije dano uzeti. Na nama je da živimo kršćanske vrednote, ali i druge opominjati o grijehu.

Vršiti Božji zakon na radnom mjestu, ljubeći Boga i bližnjega, siguran je put prema cilju i smislu života, a to je vječnost s Bogom.

To čineći, i druge ćemo potaknuti na promjenu, jer posvećenjem sebe posvećujemo i društvo.

Zaključak

Naše radno mjesto nije slučajno, već smo tu s razlogom poslani da budemo zraka Božje ljubavi, da Boga donosimo u živote i srca mnogih koji Ga ne poznaju ili su se od Njega udaljili. Stoga smo pozvani u poslu biti revni i predani, vršiti ga s ljubavlju, pomažući drugima, čak i ako to od nas nitko ne zahtijeva. Svojim radom surađujemo s Bogom Stvoriteljem pa nas u vršenju našeg posla mora voditi ljubav: Bog je sve stvorio s ljubavlju, pa i svaki način ima biti obilježen njome. Ono što je učinjeno s ljubavlju, nosi istu u sebi te na otajstven način zahvaća i druge.

Stoga će primjer našega života, čak više od riječi, za mnoge biti najdublja kateheza o vjeri i Bogu. A da bismo u tome uspjeli, treba nam Bog i Njegova blizina.

Svemu u našemu danu i životu treba prethoditi molitva, jer upravo iz odnosa s Bogom izvire i naša snaga da možemo ispravno i iskreno živjeti našu vjeru. Posao nije samo mjesto zarade za kruh svagdanji već i mjesto gdje trebamo donijeti Boga. Neka se to ostvari u našim životima, da svijetlimo dobrim djelima i predano vršimo svoj posao kako bi i drugi slavili našeg Oca koji je na nebesima.

Molitva

Djela naša, molimo te Gospodine, milošću svojom preteci i pomoću prati, da svaka naša molitva i radnja s Tobom započne i, započeta, da se s Tobom dovrši. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Snimku izuzetno vrijedne emisije pogledajte na Facebook stranici HKR-a ili poslušajte ovdje: