Kako je rekao fra Vladimir, riječ “vjerovati” ne pronalazi se samo u vjerskoj uporabi, već u svakodnevnoj jer je povjerenje najizraženiji način komunikacije. Naime, na temelju povjerenja u drugoga komuniciramo s njime.

Mjesto je i vrijeme da se zapitamo koji efekt vjera ima na mene, predajem li se istinski u Božje ruke.

“Neki kažu da vjeruju samo što vide, ali to se zove iskustvo, odnosno znanje dok se vjera ne vidi, nema znanja, ali čvrsto se prihvaća na temelju povjerenja. Kršćansko vjerovanje znači prihvati Božju opstojnost, da nas On ljubi. Mjesto je i vrijeme da se zapitamo koji efekt vjera ima na mene, predajem li se istinski u Božje ruke. Vjera me povezuje ne samo s Bogom, već i s braćom i sestrama. Ne mogu biti povezan s Bogom ako nisam povezan i s ljudima i s njihovim problemima. Vjera nije opijum za narod, kako su neki tvrdili, već vjernik dok gleda prema nebu, drži se rukama i nogama na zemlji.”

Fra Vladimir Vidović

Fra Vladimir Vidović istaknuo je kako Katekizam Katoličke Crkve u svojoj definiciji vjere ističe kako je vjera osobno prianjanje čitavoga čovjeka uz Boga koji se objavljuje.

Postoji i drugi stupanj vjere kada se Bogu povjeri cjelokupan život, cjelokupna se egzistencija stavi u Božje ruke i to je vjera povjerenja, to je vjera predanja, to je vjera onog iskustvenog susreta sa živim uskrslim Gospodinom.

“Vjera uključuje prianjanje razuma i volje onome što je Bog objavio o sebi u svojim djelima i riječima. Upravo se u riječima ‘Vjerovanja’ kada se moli na misi treba promisliti koliko ja osobno srcem prianjam uz te istine koje ustima ispovijedam. Tu razlikujemo dva stupnja vjere. Prvi znači vjerovati u Boga, odnosno vjerovati da Bog postoji, ali to vjerovanje ne mora nužno utjecati na moj život, to jest onaj tko vjeruje da Bog postoji, ne mora i živjeti po toj istini, odnosno vjerovati da je istina sve što je Bog rekao, objavio i obećao, a to je, rekao bih, razumska vjera, koja ne mora nužno utjecati na život. Za razliku od tog prvog stupnja vjerovanja u Boga postoji i drugi stupanj vjere kada se Bogu povjeri cjelokupan život, cjelokupna se egzistencija stavi u Božje ruke i to je vjera povjerenja, to je vjera predanja, to je vjera onog iskustvenog susreta sa živim uskrslim Gospodinom. Što znači u mome konkretnom životu kad ja ispovjedim svoju vjeru? To znanje koje imamo o Bogu i našoj vjeri koji su sadržani u Katekizmu Katoličke Crkve te što čujemo kroz različite tribine, emisije i kateheze koje smo poslušali, što nam to znači?”, istaknuo je fra Vladimir.

Kakvi smo vjernici kada dođu prepreke ili razni problemi, pita se fra Vladimir.

“Kako sam se ponio u teškim ili tužnim trenucima moga vlastitoga života? Jesam li i tada imao stav povjerenja prema dragome Gospodinu? Jesam li i u tminama moga vlastitoga životnoga hoda koračao s Gospodinom u vjeri i povjerenju ili sam pokušao pobjeći? Jesam li u svom vjerničkom životu, bez obzira na dob koju imao, zapravo doživio taj istinski susret sa živim Bogom? Je li me taj susret oblikovao da mogu iskrena srca pred samim Bogom i pred samim sobom reći da je Isus moj spasitelj?

Dokle god smo na ovome svijetom imamo priliku preokrenuti i početi vjerovati Bogu.

Treba ponizno pristupiti traženju odgovora na ta velika pitanja, priznati sebi živiš li u skladu sa svime onime što Gospodin od tebe zahtijeva ili pak ne. Dokle god smo na ovome svijetom imamo priliku preokrenuti i početi vjerovati Bogu”, poručio je voditelj Pučke kuhinje na zagrebačkom Svetom Duhu fra Vladimir Vidović.

Cijelu emisiju pogledajte OVDJE.