Dosadašnjim zakonom zakonodavac je propisivao način određivanja plaće na način da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisima, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. 

Novim izmjenama i dopunama zakona, zakonodavac prvo definira što je to plaća te kaže da je plaća primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu, a kuju je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti.

Nadalje, određuje se da se plaća sastoji od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka. 

Dodaci se definiraju kao novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (primjerice: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnoga staža i sl.), odnosno koje u skladu s propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima i visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima poslovanja i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.).

Ostali primici radnika definirani su kao primici radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

Plaća se i nadalje određuje u brutoiznosu, a brutoiznos se sastoji od iznosa za isplatu radniku i javnih davanja iz plaće u skladu s posebnim propisima.

Ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu, a poslodavac koji nije u obvezi donošenja pravilnika ili pravilnikom o radu osnove i mjerila nije utvrdio, dužan ih je ugovoriti ugovorom o radu sklopljenim s radnikom.

Ako plaća nije određena posebnim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću, pod kojom se smatra plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.

Novim izmjenama i dopunama Zakona o radu posebno se utvrđuje što su primici radnika na temelju radnog odnosa (primjerice: naknada troška, regres, božićnica i sl.) te se utvrđuje da se primici ne smatraju plaćom.

Novost je i da osnove i mjerila za isplatu plaće radnika ne mogu biti poslovna tajna.

***
S pravom o pravu – informacije o pravnim temama pravnice Marte Šimrak Lukavski emitirat će se svakog petka u 16:30 na Hrvatskome katoličkom radiju, a slušatelji svoja pitanja i prijedloge tema mogu slati mailom na info@hkm.hr.