Umijeće izrade i kultura odijevanja dalmatinskog veštita novo je zaštićeno nematerijalno kulturno dobro upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Veštit je muško svečano odijelo, tradicijska odjeća s jadranskoga područja Razvilo se iz muške narodne nošnje dinarskoga tipa kroz višekratne procese urbanizacije.
Nošnja se kontinuirano mijenjala pa je tako sukneni haljetak s rukavima ravnoga kroja (koporan/kaparan) poprimio oblik jakne od kvalitetne kupovne tkanine s ukrasnim kopčanjem alamarima, koja se najčešće zvala zurka/žurka (u Trogiru đamara).
Dio nošnje je i crvena kapa koja je u vrijeme političkih borbi krajem 19. st. u Splitu poprimila političko značenje i koju su nosili domoljubi koji su se zalagali za povezivanje Dalmacije s ostalim dijelovima Hrvatske.
Foto: Ministarstvo kulture i medija RH
U osnovnom obliku muška narodna nošnja zadržala se otprilike do početka 2. svjetskog rata, a nakon toga se koristila kao folklorni kostim za scenske nastupe.
Krajem 20. st. s početkom procesa revitalizacije tradicijskih vrijednosti, naglasak se stavlja na nacionalno značenje ove narodne nošnje. Odjevni oblici ponovo su se stilizirali pa crvena kapa postaje sve rjeđi dodatak, a nekoć šareni pojas sve se češće mijenja onim crvenim.
Foto: Ministarstvo kulture i medija RH
Kultura odijevanja dalmatinskog veštita danas je vrlo živa i raširena, istodobno je tradicijska i moderna, povezuje prošlost i sadašnjost. Takva interpretacija srednjodalmatinske muške nošnje naglašava hrvatske tradicijske vrijednosti sa snažnom nacionalnom komponentom te nastoji na njima graditi suvremeni regionalni identitet u ozračju europske kulture početkom 21. stoljeća.
Jedna od poznatijih pjesama koje spominju veštit je ona Tomislava Ivčića – Šjor Bepo Bagulin.