Na današnju nedjelju svi smo pozvani svu pozornost usmjeriti na Božju riječ koja se tijekom svakoga euharistijskog slavlja navješćuje i čita, koja se tumači i objašnjava da bi postala dio našega svakodnevnog života. Prisjetimo se samo kako mi koji se nazivamo vjernicima vrlo slabo poznajemo Sveto pismo, rijetko ga osobno čitamo, a još ga teže znademo ispravno shvatiti i protumačiti drugima. Događa nam se da temelje svoje vjere ne poznajemo. Zbog toga je papa Franjo prije pet godina potaknuo sve kršćane da se na današnju nedjelju prisjete izvora svoje vjere – Božje riječi – koja je zapisana u Svetom pismu.

Odlomak evanđelja nas poučava da se proročanstvo proroka Izaije ispunjava u dolasku Isusa Krista i njegovu nastanjivanju među nama. Bog se u Isusu Kristu nastanio i počeo propovijedati u Kafarnaumu, uz obalu Genezaretskog jezera. Isusovim nastanjenjem među ljudima počinje njegovo javno djelovanje, propovijedanje evanđelja – radosne Božje poruke. Davno izrečeno proročanstvo proroka Izaije ispunjava se Isusovim ulaskom u svijet i početkom propovijedanja. Na taj se način pokazuje da je Isus Krist središte i ispunjenje svih biblijskih obećanja Staroga i Novoga zavjeta. Božja riječ postala je tijelom, ostvaruje se i događa među nama. Ova se činjenica obnavlja prigodom liturgijskih slavlja. Kad god čitamo tekstove Svetoga pisma prigodom euharistijskih i drugih slavlja, na kraju čitanja uvijek naglasimo i uskliknemo da je riječ koju smo slušali upravo Riječ Gospodnja!

Slušanje Božje riječi i evanđelja je vrhunac slavlja prvoga dijela euharistijskoga slavlja koje nazivamo Služba riječi. Na današnju smo nedjelju posebno pozvani ne samo uobičajenim poklicima počastiti čitanje i navještaj Božje riječi nego i samu knjigu u kojoj je ta Božja riječ zapisana i iz koje čitamo Božje poruke svima nama ovdje okupljenima. Na samom početku mise na svečani smo način unijeli knjigu Božje riječi i postavili ju na svečano mjesto, svima nama pred oči. Svrha toga svečanog unošenja knjige evanđelja na početku mise jest da se u nama probudi zanimanje za Božju riječ koju ona sadrži.

Često nam se događa da činimo mnoge obrede, a zaboravili smo njihovo značenje. Knjigu evanđelja i knjigu misnih čitanja donosimo na ambon i iz nje čitamo na svakoj misi. Ponekad i ne mislimo o važnosti te knjige i o važnosti njezina sadržaja. Prisjetimo se samo što činimo s tom knjigom. Knjiga čitanja je posebna knjiga jer je u njoj zapisana Božja riječ. Zbog toga svećenik prije čitanja evanđelja sve nas podsjeća da je Gospodin s nama i da nam se upravo sprema priopćiti njegova riječ. Tom prigodom svećenik znamenuje knjigu znakom križa, a znamenuje križem i svoje čelo i svoje usne i svoje grudi kako bi mogao Božju riječ navijestiti svim svojim snagama uma, govora i ljubavi. To i mi činimo sa željom da nam Božja riječ dođe do pameti, da o njoj razgovaramo i da nam se nastani u srcima. Nakon čitanja odlomka iz evanđelja vidimo svećenika da nam pokazuje knjigu i cjeliva ju poljupcem poštovanja. Božja riječ zapisana u knjizi iz koje ju čitamo posvećuje i nas. Dok slušamo Božju riječ, ona nas hrani i iznutra jača. Čitanje i slušanje Božje riječi čini nas sposobnima za istinsko svjedočenje evanđelja u našem svakodnevnom životu. Ulaskom Božje riječi u naše uši, umove i srca otvara se mogućnost da se ona i ostvari te postane tjelesno opipljiva i vidljiva kroz naša djela.

Nedjelja Božje riječi vraća nas na temelje naše vjere. Današnji odlomci iz Svetoga pisma upućuju nas na osnove našega vjerničkog života, na izvor iz kojega struji životvorna snaga našega kršćanskog poziva. Da bismo poput mnoštva išli za Isusom, nije potrebno mnogo. Dovoljno je samo slušati ono što on govori. To mnogi čine na nedjeljnim misama. Ali za izvršenje zadaće i poziva da Isusa nasljedujemo, potrebno je mnogo više. Naš odaziv Kristovu pozivu treba biti osoban kao što je to bio i odaziv prvih Isusovih učenika. Potrebno je Božju riječ čitati i osobno. Valja nam doživjeti Božju riječ osobnim govorom Božjim upućenim svakome od nas. Valja nam uzeti Bibliju i svaki dan pročitati barem neki odlomak. O Božjoj riječi treba osobno razmišljati, proučavati ju i truditi se shvatiti poruku koju nam Bog po svetom tekstu upućuje. Upoznati Boga i slušati njegovu riječ, svaki dan se družit s Isusom, moguće je ako i sami čitamo Sveto pismo. Onaj tko ne poznaje Pisma ne poznaje Krista, govorio je sveti Jeronim.

Na početku vremena kroz godinu, vremena redovnog kršćanskog života, sa svojih polica izvadimo Bibliju i postavimo ju na važno mjesto u svome domu. Ako nemamo Bibliju, nabavimo ju i iz nje svaki dan čitajmo. Neka nam Božja riječ bude nadahnuće i svakodnevni putokaz našega vjerničkog života. Po čitanju Božje riječi Isus će se nastaniti s nama i u našoj kući pronaći svoj dom.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed doc. dr. sc. Đurice Pardona prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.