S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju. (Mk 6, 4)
Liturgija dana (1. veljače):
Prvo čitanje:
Heb 12, 4-7.11-15
Braćo!
Još se do krvi ne oduprijeste grijehu.
Pa zar ste zaboravili opomenu
koja vam je kao sinovima upravljena:
Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje
i ne kloni kad te on ukori.
jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja,
šiba sina koga voli.
Poradi vašeg odgajanja trpite.
Bog s vama postupa kao sa sinovima:
a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja?
Isprva se doduše čini
da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost,
ali onima koji su njime uvježbani
poslije donosi mironosni plod pravednosti.
Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava,
poravnite staze za noge svoje
da se hromo ne iščaši,
nego, štoviše, da ozdravi.
Nastojte oko mira sa svima!
I oko posvećenja
bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina!
Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Božje,
da kakav gorki korijen ne proklija
pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge!
Psalam:
103, 1-2.13-14.17-18a
Ljubav Gospodnja vječna je nad onima što ga se boje.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstva njegovih!
Kako je otac nježan prema sinovima,
tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
Jer dobro zna kako smo sazdani,
spominje se da smo prašina.
Ljubav je Gospodnja vječna nad onima što ga se boje,
i njegova pravda nad sinovima sinova,
nad onima što njegov Savez čuvaju.
Evanđelje:
Mk 6, 1-6
U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga njegovi učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega.
A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.«
I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.
Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral