Iz te knjige prenosimo svjedočanstvo “Uvijek me pratio osjećaj manje vrijednosti”:

Rođena sam 1984. godine u Zagrebu kao jedinica. Roditelji su  mi se razveli kada sam imala 2,5 godine. Živjela sam s ocem, djedom i bakom. Bila sam mirno i povučeno dijete. Nisam se  imala s kime igrati jer djece i nije bilo baš u blizini. Prvi put sam se susrela s travom s 13 godina. Pušila sam je samo zato  što ju je pušilo i moje društvo, ali iskreno govoreći nije mi odgovarala. Naravno tu je bio i alkohol jer je bio “in”, ali vikendima.

Ubrzo sam probala ecstasy i to mi se jako svidjelo. Nisam ga uzimala stalno, ali u  društvu prilikom izlazaka. S 18 godina upoznala sam dečka koji je sada moj muž. Znali smo uzeti “bombone” za rođendane  i tako, tu i tamo. I tada sam na jednom partiju prvi put probala “speed”. Sve više su mi se svidjele “kemije”. Tada sam saznala  da sam trudna i prestala sam s konzumiranjem. 2004. godine rodila se moja prekrasna kćer, a 5 godina kasnije i moj predivan sin. „Čista“ sam bila do 2012. godine kada sam prvi put završila na psihijatriji zbog depresije i anksioznosti.

Zbog problema u braku kada je počela moja borba s tabletama. Nakon izlaska iz bolnice i nekoliko hospitalizacija ostavila sam muža i upala u “krug” kokaina. Početak  je bio euforija, a ubrzo “nužno zlo”. Nakon dvije godine muž je  otišao u Njemačku i ostala sam sama s djecom. Tog dana više ništa nisam konzumirala, ali ostala sam na “šaci” tableta. I kroz neko vrijeme sam se skinula s tableta. Bilo mi je teško, ali imala sam volju i naravno  jaki razlog, a to su djeca.

Preselili smo iz Sesveta u Zaprešić kako bi započeli novi život. Našla sam “dobar” posao (tada mi je na  početku bio dobar). Bilo je novaca. No s obzirom na trčanje djeci u školu, na treninge, utakmice, posao po 10 sati kod  privatnika, radne nedjelje te praznici uskoro je bio moj ponovni pad. Malo pomalo navukla sam se ponovno na kokain. Tolerancija  je rasla i novaca sve manje. Dugovi su počeli. Zadnjih godinu  dana počela sam propadati. Kokain, speed, bomboni, trava, tablete. Očuh me par puta našao u psihozama. Bilo mu je teško gledati me takvu. Govorio je mojoj majci koja mu ispočetka nije vjerovala. Problem je bio što sam uvijek htjela biti najbolja  u svemu jer mi otac koji je u to vrijeme pio nikada nije bio zadovoljan. Nisam imala samopouzdanja. Uvijek me pratio  osjećaj manje vrijednosti. Nisam mogla nikada, niti u dućan,  bez šminke. Pod utjecajem droge sve sam to imala. Prije odlaska  u komunu pokušala sam si oduzeti život tabletama. Našao me  drugo jutro muž. Nisam disala. Prikopčali su me na respirator te rekli mojima da će me drugo jutro isključiti. Međutim, nakon  četiri dana kome, dobila sam priliku za “novi život”.

Sada se nalazim u komuni (Cista Velika Zajednica Susret) na pola programa. Prije nekoliko mjeseci sam se skinula. Uz pomoć korisnika i stručnog tima radim još uvijek na sebi, na stjecanju samopouzdanja. Nisam vjerovala u ovoliku promjenu niti da mi komuna može pomoći. Ali vidim ovo ovdje ima smisla. Imam  podršku od cijele obitelji koja vjeruje da ću ovaj puta uspjeti.

Doma me čekaju djeca i sve ono što sam prije zapostavila. Vjeruju konačno u mene, a i ja sam dužna i sebi i njima pružiti normalan život.

Iz knjige “Svjedočanstva iz ovisnosti na putu do oporavka” u izdanju Zajednice Susret.

„Zajednica Susret“ nastaje krajem devedesetih godina u Splitu kao odgovor na sve veću pojavu problema ovisnosti. Inicijativu pokreće Bernardica Juretić, tada sestra Bernardica, zajedno s grupom entuzijasta, a termin terapijske zajednice za ovisnike tada ne postoji u hrvatskom zakonodavstvu i jedini legalni oblik djelovanja je osnivanje udruge građana. Do 1999. godine otvorene su četiri terapijske zajednice, tri savjetovališta i osnovane tri udruge roditelja, a neprekinuto djelovanje je bilo moguće zbog stalne pomoći dobročinitelja. Uskoro Udruga osniva ustanovu Dom za ovisnike i od tad kroz njega prolazi nekoliko tisuća korisnika koji time dobivaju priliku za novi početak. Mnogi od njih su se oporavili, zasnovali obitelji te su danas korisni i priznati članovi društva.