Osmero hrvatskih državljana od početka prosinca prošle godine je u pritvoru u Zambiji zbog sumnje u valjanost dokumenata o posvojenju maloljetne djece iz Demokratske Republike Kongo. Istraga još uvijek traje, puno je nepoznanica, a hrvatske institucije prebacuju nadležnost u procesu posvojenja.

Da vlasti u Zambiji nisu reagirale, očigledno bi se ta praksa nastavila i dalje

Vesna Vučemilović, predsjednica saborskog Odbora za obitelj, mlade i sport, na početku je najavila skoru tematsku sjednicu Odbora za obitelj, mlade i sport na tu temu u Hrvatskom saboru ukazujući na problem u sustavu: „Vidimo da je cijeli niz naših institucija pomalo zbunjen ovom situacijom te su na neki način ostali zatečeni. Da vlasti u Zambiji nisu reagirale, očigledno bi se ta praksa nastavila i dalje, jer hrvatske institucije, kako smo sada vidjeli da su kolali svi ti dokumenti iz Konga, nisu u tome našle apsolutno ništa sporno, a vidimo da zambijske vlasti terete tih osam državljana za vrlo teška kaznena djela. Prijeti im i zatvorska kazna, višegodišnja koliko sam dobila informaciju, čak 25 godina i više. Znači, radi se o potencijalno vrlo teškim kaznenim djelima trgovine djecom. Imamo i informaciju da je ravnatelj tog sirotišta iz Konga iz kojeg dolaze svih četvero djece u bijegu, što nas također navodi na zaključak da tu ima nekakvih protuzakonitih radnji. Stoga se bojim da je ovaj slučaj ukazao na praksu koja traje već godinama. Ona nije od jučer i treba vidjeti na koji način popraviti sustav i što učiniti da se takve stvari ne bi događale. Hrvatska je članica Europske unije, od 1. siječnja je i dio schengenskog prostora, ako postoji i 0,1 % šanse da ta djeca završe u kriminalnom podzemlju, a postoji, jer mi ne znamo što se s tom djecom događa kada dođu u Hrvatsku, mi kao država moramo reagirati i moramo takve situacije spriječiti”, kazala je Vučemilović.

 Ako u Zambiji ospore vjerodostojnost dokumenata iz Konga, onda je cijeli taj proces nelegalan

Istaknula je i kako je u ovom slučaju uočena neobična sudska praksa: „Ovjerava se isprava iz Konga, nekakva presuda, kao da se radi o nekoj stvari, a ne o djetetu. Nitko ne preispituje je li tamo isprava donesena na valjani način… Pritom suca ništa ne sprečava da kontaktira nadležno ministarstvo i traži mišljenje, ali suci to ne rade, ta praksa nije baš uobičajena i vidimo da je predsjednik Vrhovnog suda i dao određene preporuke kako bi se popravila ta praksa postupanja hrvatskih sudova, iako mislim da suci koji su ovjerili ove dokumente, i ako se ispostavi da su oni bili krivotvoreni, ipak moraju snositi dio odgovornosti. Moje mišljenje je da su oni postupili dosta birokratski te su ovjerom dokumenta otvorili put da se u Matičnom uredu sve provede da djeca dobiju domovnicu i i putovnicu. Sad i u medijima čitamo da bi, budući da su ta djeca hrvatski državljani, trebalo Ministarstvo vanjskih poslova postaviti određena pitanja vlastima Zambije, ali ako u Zambiji ospore vjerodostojnost dokumenata iz Konga, onda je cijeli taj proces u biti nelegalan, a ono što je najporaznije za hrvatsku državu jest da nijedna institucija u svemu tome nije našla uistinu ništa sporno, niti je itko imao ikakvu potrebu dodatno istražiti što se krije iza tih dokumenata koji su došli iz Demokratske Republike Kongo.”

Hoće li ovaj slučaj u Hrvatskoj uvesti neku promjenu prakse?

Na pitanje kako su sva četiri para u Hrvatskoj dobila dokumente za željeno dijete, iako su samo dva u Registru potencijalnih posvojitelja, Marija Barilić, ravnateljica Uprave za obitelj i socijalnu politiku, pojašnjava: „Dobili su ih temeljem priznanja strane sudske odluke. Radi se o tome da, kada se zasnuje posvojenje u trećoj državi, u Republici Hrvatskoj se ide na priznanje strane sudske odluke, provodi se izvanparnični postupak i temeljem takve sudske odluke osobe traže upis djeteta i u knjigu državljana i maticu rođenih te provode sve aktivnosti vezane uz izbor liječnika, prijave prebivališta, izbora škole i svega ostaloga.”

Na pitanje hoće li ovaj slučaj u Hrvatskoj uvesti neku promjenu prakse, Barilić je istaknula da je predsjednik Vrhovnog suda izdao preporuku što se tiče postupanja vezano za priznanje strane sudske odluke na način da se dodatno provjerava autentičnost te da se traži provjera u Registru potencijalnih posvojitelja od našeg Ministarstva. „Smatram da je to za sada definitivno unaprijeđenje praksi i da će se dodatno zaštititi djeca koja dolaze u Hrvatsku, ali i potencijalni posvojitelji koji traže priznanje strane sudske odluke.”

Osvrćući se na medijske napise kako je Demokratska Republika Kongo zabranila posvajanje djece upravo radi moguće trgovine djecom, Marija Barilić dodatno je pojasnila kako u Ministarstvu nikad nisu dobili službenu informaciju da je posvajanje djece u DR Kongo zabranjeno, no ono što im je poznato jest da su se određene države odlučile za preporuku da se ne posvajaju djeca iz DR Kongo, ali o tome nemaju službenu informaciju.

Postoji li dovoljan broj djece koja čekaju na posvojenje u Hrvatskoj u odnosu na broj posvojitelja?

U emisiji je bilo govora i o općem dojmu u javnosti da postoji dovoljan broj djece koja čekaju na posvojenje u Hrvatskoj u odnosu na broj posvojitelja, ali da je sustav spor te da se godinama čeka i da je to razlog zašto se ljudi odlučuju na neke druge opcije posvajanja izvan granica Republike Hrvatske. Ove je pretpostavke Barilić opovrgnula brojkama koje pokazuju kako su u Registru trenutno 1.134 upisana potencijalna posvojitelja, dok je djece za posvojenje oko 200. Pritom, kazala je, treba vrlo jasno razlikovati djecu koja se nalaze u nekom obliku smještaja, u ustanovi, udomiteljskoj obitelji ili organiziranom stanovanju od djece koja su zaista za posvojenje. Pozvala je, stoga, potencijalne posvojitelje, s obzirom na iznesene brojke, da razmisle i o udomiteljstvu.

Na pitanje zašto se neki parovi odlučuju na posvojenje izvan granica Hrvatske, mr. Andreja Turčin, predsjednica Adopte – udruge za potporu posvajanju, iz svog je 12-godišnjeg iskustva iznijela mišljenje da potencijalni posvojitelji najčešće nemaju strpljenja čekati da im se nađe dijete u Republici Hrvatskoj, ali i da im je želja posvojiti dijete mlađe životne dobi od tri do pet godina kakvih je ipak manji broj. Navela je i neke poteškoće s kojima se takvi parovi moraju suočiti kad se radi o posvojenju djeteta iz trećih zemalja, s drugog kontinenta i druge boje kože.

Sugovornice su se složile da fokus uvijek i prije svega treba biti na djetetu te da nisu potencijalni posvojitelji ti koji ima pravo na dijete, već da dijete ima pravo na obitelj.

Vesna Vučemilović, Marija Barilić, Andreja Turčin i Diana Tikvić / Foto: HKM