Osvijestimo si da kritika čovjeka ubija kada nije iz srca i ljubavi. Nekada roditelji znaju svome djetetu govoriti: "Glup si! Nesposoban!" I to dijete doista počinje imati probleme s pamćenjem, sposobnošću. To se sve upisuje u gen osobe.
Jedno od najvećih slabosti koje kao ljudi pokazujemo i teško je sakriti, te je zapravo postao javni grijeh – to je kritiziranje. Riječ kritika grčkog je podrijetla i znači prosuđivanje čovjekova ponašanja, objavio je na svojoj Facebook stranici župnik iz Remeta o. Antonio Mario Čirko.
Majka Terezija iz Kalkute pripovijeda jedan događaj kada su bili mala djeca, njihova ih je majka htjela naučiti što čini loše društvo pa je donijela košaru jabuka, među koje je namjerno stavila jednu trulu. Nakon nekoliko dana okupila je djecu oko košare i vidjeli su da su se sve jabuke, koje su bile prekrasne nekoliko dana prije, pokvarile. Potom je objasnila kako je jedna trula jabuka zarazila sve ostale. Na isti način loši prijatelji mogu naštetiti ostalima. Kaže Majka Terezija da kritiziranje ima takav utjecaj na duše. Uistinu velikodušna duša nikada ne smije pasti na kritiziranje. U pravilu ljudi koji kritiziraju nikada to ne čine otvoreno, nego hodaju okolo i čine to šapćući. To je grijeh.
Uistinu velikodušna duša nikada ne smije pasti na kritiziranje.
Čak i među tzv. vjernicima koji su duboko pobožni, ljudi koji su nesebični, puni čak i ljubavi prema bližnjemu, nisu izuzeti od te epidemije. S druge strane i iz svoga osobnoga iskustva mogu posvjedočiti kako je velika muka boriti se protiv kritiziranja jer kada se počne, ono je u početku slatko, zanimljivo, vrijeme brzo prolazi… no nakon nekog vremena osjetiš se praznim i iscijeđenim i to upravo zato jer se je duša osiromašila s govorom o ispraznim stvarima. Kritika i ogovaranje su međusobno povezane. Postoje situacije kada supružnici ili neki dobri prijatelju govore o nekome. Ne može se sve prešućivati. Ali Bog dadne točno trenutak kada u srcu treba stati jer će prijeći u nešto loše i grijeh. To je poseban nutarnji poticaj. Onda je trenutak za molitvu i blagoslivljanje da grijeh ne obuzme čovjeka.
Posvijestimo si da kritika čovjeka ubija kada nije iz srca i ljubavi. Nekada roditelji znaju svome djetetu govoriti: “Glup si! Nesposoban!” I to dijete doista počinje imati probleme s pamćenjem, sposobnošću. To se sve upisuje u gen osobe. I zapravo kritika može biti malo uglađeniji oblik proklinjanja. Kritike su često puta nama samima izgovor kako bi prikrili svoje grijehe i izgovarali se prebacujući sve probleme na drugu osobu. To je danas prisutno toliko vidljivo u politici, ali i u obiteljima, župnim zajednicama i drugdje.
I zapravo kritika može biti malo uglađeniji oblik proklinjanja.
Kao vjernici pozvani smo gledati u Isusa, a ne u grijehe i slabosti. Sjetimo se kada kritiziramo da je čak 90% toga laž jer u svakome postoji dobrota. Dakle dok kritiziramo najviše tada i lažemo, jer kako će reći jednom prilikom prof. Ivančić da loše ne postoji, to je samo manjak dobra. S druge strane kad god nešto lijepo kažemo o nekome tada podižemo njega, ali i ozdravljamo sebe. Pogledajmo primjer. Prvo oštra kritika roditelja prema svome djetetu: “Kada ćeš popraviti ocjene, samo ljenčariš, ništa ne učiš, nesposoban si za učenje!” No, ako kažemo slijedeće: “Vidim da si se potrudio učiti, ali vidjet ćeš da je bolje da si uzmeš još dodatno pola sata za učenje i bit će još bolje!” Uistinu koja je to razlika, a radi se o istoj stvari. Isus nas je učio da kritika uvijek treba biti povezana s ljubavlju, a ako je tako onda se kritika pretvara u blagoslov i na međusobnu izgradnju.