Mihael Pro, mladi isusovački svećenik koji je djelovao u Meksiku, rođen je 13. siječnja 1891. godine u meksičkom gradiću Guadalupe, u rudarskoj obitelji duboko prožetoj kršćanskim duhom. U dobi od 20 godina započeo je isusovačku formaciju, a do svećeništva je stigao, nakon studija u Meksiku, Nikaragvi, Španjolskoj i Belgiji. Godine 1925. zaređen je za svećenika. Premda je bio slaba zdravlja, osobito u vrijeme studija, osjećajući povremeno i teže bolove, ipak je očuvao radosno i vedro raspoloženje.

“Mihael se u Meksiko vratio u srpnju 1926., samo nekoliko dana prije nego je izdana odluka o progonu kršćana.

Točnije, u vrijeme kad je Mihael (Miguel) započeo djelovati kao svećenik, u Meksiku je na vlasti bio izrazito antiklerikalan režim predsjednika Plutarca Elíasa Callesa. Uvedeni su zakoni koji su bili usmjereni protiv svećenstva i Katoličke Crkve.

Tako je i Mihael bio prisiljen potajno obavljati svećeničko služenje kojemu se posvetio gorljivom revnošću i najvećom savjesnošću. Primjerice, svećenici nisu smjeli u javnosti nositi klerikalnu odjeću. Provođena je i odredba ustava po kojoj se vjerski obredi nisu smjeli obavljati izvan crkvenih građevina. U nekim ekstremnim slučajevima događalo se da je na području cijele jedne meksičke savezne države dozvolu za rad mogao dobiti samo jedan svećenik.

U Meksiku je dobar dio stanovništva ustao protiv takvih antiklerikalnih odredbi. Došlo je čak i do rata, pri čemu su se ustanici nazivali Cristeros, zazivajući ime Krista Kralja (španj. Cristo Rey). Vlasti su ustanak okrutno ugušile i smaknule tisuće ljudi.

Tako je i Mihael, bez ikakvog suđenja, strijeljan 27. studenoga 1926. Po odredbi vlasti, njegovo je smaknuće fotografirano, vjerojatno s ciljem zastrašivanja Cristerosa. Kad je izveden na strijeljanje, blagoslovio je vojnike i, klečeći, tiho se pomolio, odbivši povez preko očiju.

Okrenuo se prema streljačkom vodu držeći u jednoj ruci raspelo, a u drugoj krunicu. Raširio je ruke i zamolio Boga da oprosti njegovim neprijateljima. Posljednje riječi bile su mu: “Viva Cristo Rey!” (Živio Krist Kralj!).

Čini se da ga meci streljačkog voda nisu odmah ubili pa ga je, dok je ležao na podu, jedan vojnik došao upucati iz blizine. Sv. Ivan Pavao II. proglasio je 1988. godine isusovca Mihaela Proa blaženikom Katoličke Crkve.

U jednom pismu bl. Mihael Pro piše: “Kroz sve godine svojega redovničkog života nisam našao nijedno brže i djelotvornije sredstvo da živim u čvrstom zajedništvu s Isusom nego što je sveta Misa. U njoj se sve gleda drukčijim pogledom, sve se mjeri u širem obzorju, plemenitije i duhovnije se sve osjeća. Po njoj ćeš se, dapače, osjetiti izmijenjenim; kao da je u tom već nešto božansko što tvoj duh preplavljuje i preobražava te u nekoga posve različitoga. To nije ništa drugo nego biljeg koji se utiskuje, sama punina Duha Svetoga koja namjerava uništiti sve što god tamo ostane ljudskoga. Ona će u tebi probuditi božanski život, učinivši te snažnijim dionikom božanske naravi.”

Bl. Mihaele, moli za nas!