Biti stariji sin iz prispodobe o razmetnom sinu je često baš nezgodno.

Među vjernicima koji su oduvijek bili u Crkvi često postoji negodovanje i zavist u odnosu na one koji su se nakon grešnog života obratili. Ti “stariji sinovi” misle da su svetiji, da su bolji, da su Bogu draži od onih koje je život vodio krivim stazama. Često postoji skrivena zavist na grijesima, na slobodi, željeli bi biti tako slobodni da mogu griješiti. Često se i u redovništvu pojavi ogorčenost onih koji su u samostanu od djetinjih dana prema onima koji su u samostan ušli u starijoj dobi, nakon obraćenja. I sam sam se povremeno zatekao u toj situaciji potajne zavisti na “slobodi” nekih ljudi.

Ipak, što više pričam s ljudima, sve mi je jasnija reakcija milosrdnog oca koji trči mlađemu sinu u zagrljaj i koji ga radosno prima kao svoga sina. Ova mi je reakcija sve jasnija jer vidim jasnu poveznicu s Isusovim riječima kad je oprostio grešnici: “oprošteno joj je mnogo, jer ljubljaše mnogo.”

Kad bih morao birati između toga da budem mlak stariji sin koji nikad nije pao, ali koji u sebi čangriza i živi svetost iz dužnosti, a ne iz ljubavi; i onoga koji je pao, ali se kaje, koji osjeća duboku bol u srcu, koji Bogu dolazi ne tražeći više od toga da bude sluga i koji ne može shvatiti ni srcem obuhvatiti spoznaju da ga Bog unatoč tome prima kao sina, koji je spreman vratiti ljubav za ljubav, koji je spreman gorjeti, koji je spreman umrijeti, jer zna što znači život bez Boga i zna da je to stvarnost u koju se ne može i ne smije vratiti, izabrao bih ovo drugo.

Bog je nešto prevrijedno, prelijepo da bismo ga doživljavali samo kao još jedan teret, jednu dužnost, nešto na što smo navikli i nemamo opcije raditi drugačije. Bog je nešto i netko za koga treba gorjeti i ne smije biti druge alternative.

Zasigurno je najbolji stav onaj male Terezije koja kaže da je njoj Bog oprostio najviše, jer joj je oprostio unaprijed. Sačuvavši je od grijeha, unaprijed joj je sve oprostio. Imajući tu svijest, nema zavisti prema mlađem sinu, a svjesna je svoje slabosti i malenosti i da je sve što ima samo plod Božje milosti, ne njenih djela.
Nije tvoj posao osuđivati, tvoj je posao voljeti.