Uvijek oko blagdana, na kraju stare i dolaskom nove godine, tiskani mediji daruju svoje čitatelje zidnim ili džepnim kalendarima, ali i horoskopima. Ovi potonji bi im, valjda, trebali pokazati put kako će bolje i sigurnije kroz novu godinu i kako će prepoznavati upute što im zvijezde govore, piše Svijetlo riječi.

I ljudi čitaju, čitaju, prepoznaju se u opisima, kunu se kako im je prošle godine sve pogođeno, kako su zbilja dobili novce na lutriji, kako im je liječnik prognozirao bolest i sve tako redaju kao da niti jedan dan nije protekao mimo ovoga gatanja. Toliko praznovjerja je svagdje oko nas da se više nitko ne zapita otkud to i zašto se ženska torbica ne smije staviti na pod, zašto se triput kucka u drvo, zašto se pljucka, pomiče s mjesta i ostale navezanosti. Kad nekomu spočitnete takvo ponašanje, pravda se navikom, tradicijom, iskustvima starijih i onda se naljute zašto vam to uopće govore kad se sve to podrazumijeva.

Neki kazuju da je sve zabava, da ih to odvlači od svakodnevice i daje nadu, a neki se dobro zakače u takve poslove da stanu doista i vjerovati u ono što im različiti predskazivači pišu. I tako se obični puk očarava nečim što ih otklanja od njihove vlastite vjere i što ih obmanjuje. Učini im se da je to prirodno, da je sve istina što im neki ‘znakovi iz svemira’ upućuju i stanu ih bespogovorno slijediti. Uskoro postanu robovi takvih pretraživanja i udrobe različite sastojke u svoja vjerovanja te i ne primijete koliko su se promijenili i koliko ne vladaju sobom. Pogotovo se to dogodi ako redovito posjećuju vračare i magove koji im kao pomažu u životu, a zapravo ih učine podatnima za manipulaciju i iskorištavanje. Često i tzv. intelektualci nasjednu na takve pristupe te stanu o tome i knjige objavljivati i reklamirati besplatno nazovistručnjake i putnike u onostrano. Dovode ih drugima u kuće ili organiziraju susrete, a sve kako bi ‘pomogli’ bližnjemu.

Koja je poruka?

Otvorim novine. Intervju s glumicom jako zaposlenom i svagdje rado viđenom. Javno priznaje, kao da je to nešto za pohvalu, da ide stručnjakinji za tarot da joj prije predstave provjeri što joj karte govore!? I to se odmah stavlja u najavu razgovora kao glavnu karakteristiku glumice. Kakve su to pojave ušle u današnji svijet i što se takvim bombastičnim vijestima želi poručiti? Također, u dnevnim novinama redovito se reklamiraju iscjelitelji i obvezno se navode uspješni primjeri njihovih zahvata kako bi se potencijalni klijent uvjerio da je sve sigurno, stvarno i dobro. Slavne ličnosti pohode osobe koje im predviđaju budućnost, koje vide stvari koje oni ne vide i koji malo-pomalo postaju ovisni o tim modernim guruima. U svim vremenima postojali su istjerivači zlih i zloga, ali i utjerivači tih istih. Često se događalo da su oni isti koji su namjestili nesreću ujedno bili i oni koji od nje izbavljaju.

U svim vremenima postojali su istjerivači zlih i zloga, ali i utjerivači tih istih.

Postoje televizijski kanali koji opstaju emitirajući programe u kojima pojedinci nude svoje usluge kako bi ljudima ‘olakšali’ život. Na kraju samo novčanik klijenta ostane olakšan, a osoba još uvijek nesretna i jadna u svoj svojoj bijedi. Snimaju se filmovi o osobama koje liječe pogledom, dodirom i uglavnom ih se dovodi u udarne termine kao goste kako bi prenijeli i drugima što sve mogu i što su spremni učiniti. Liječnici još malo neće imati posla jer ovi moderni vračevi liječe sve bolesti i stvaraju nove ovisnosti kojih se ljudi teško odvikavaju. Dotle je došlo, da je to postala svakodnevna praksa i prihvaća se kao novi modni detalj, kao nešto što svi trebaju činiti i time se hvaliti i ponositi. Jer, u suprotnom, neće se biti IN, niti u trendu. Zar treba podviknuti kako je sveti Pavao učinio: „Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine đavolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestaneš iskrivljavati ravne putove Gospodnje?”

Mlada osoba koja ne može sanjati jest anestezirana mlada osoba; on ili ona ne mogu razumjeti život, snagu života.

I mladi podliježu ovim utjecajima i sve su otvoreniji za takve pokuse, a kako i ne bi u ovom svijetu otuđenosti u kojima su obiteljska okupljanja sve rjeđa, a time i prenošenje vrednota koje čovjeka jačaju i čine ga sigurnijim. Na internetu je mnoštvo informacija vezanih za okultno koje upućuju kako liječiti svoju auru, kako predvidjeti nesreću… Sve su ovo poražavajuće činjenice koje su odlika današnjega vremena koje je sve siromašnije i nepismenije. Bez osnovnoga kritičkog poimanja i razmišljanja, mladi postaju žrtve pojedinaca koji provode različite pokuse, uvodeći neke pristupe koji nemaju korijena u postojećem sjećanju i življenju i koji ih obezglavljuju i odvode u propast. Kao će onda mladi biti u stanju slijediti riječi pape Franje koji ih poziva da današnje snove pretvore u buduću stvarnost: „Snovi mladih ljudi najvažniji su od svega. Mlada osoba koja ne može sanjati jest anestezirana mlada osoba; on ili ona ne mogu razumjeti život, snagu života. (…) Ovo je zadaća koju morate izvršiti: preobraziti današnje snove u stvarnost budućnosti, a za to je potrebno hrabrosti.”

Plod tradicije

I ove i prošle godine u ovim blagdanskim danima na hrvatskoj se televiziji u udarnim terminima prikazuje Harry Potter, mali čarobnjak i njegove avanture, u nastavcima, a tko nije u mogućnosti pogledati tada, odmah mu se najavljuje reprizni termin u istom danu. A što je Harry Potter i čime se on bavi vidljivo je već iz najave. Kakve poruke takvi filmovi u kojima su glavni junaci, uglavnom, djeca, prenose, već smo govorili, ali nije zgorega opet spomenuti. Opet ponavljam da djeca fikciju doživljaju drukčije od odraslih ovisno u kojem su razvojnom stadiju. Njihovo shvaćanje stvarnosti se stalno oblikuje. O’Brien upozorava da je Potterov svijet u svojoj biti gnostičan. „Magija se prikazuje kao urođeno svojstvo ljudske naravi koje samo čeka da bude probuđeno i oblikovano nastojanjima da se steknu određene ezoterijske vještine. Ako su naravni i duhovni oprez u djetetovu umu smanjeni, ako je njegovo poimanje morala poljuljano, a mudar autoritet potkopan, kakvi li će drugi neuredni interesi i djelatnost uslijediti, kada kasnije bude vršilo svoje životne izbore”, pita se O’Brien.

Toliko se danas praznovjerje udomaćilo da ga i ne primjećujemo ili ga podrazumijevamo kao zadano. Pogledajte ove prikaze vjenčanja običnih ljudi i onih manje običnih. Obvezno se navodi – mladenka je nosila, kako ‘tradicija’ nalaže, nešto pozajmljeno, nešto plavo, nešto staro… Koja tradicija je ovom našem podneblju ikad takvo što slijedila? Sjećam se kad sam jednom kod tek krštene curice svoje prijateljice vidjela crvenu nit oko djetetova zapešća. Rekla mi je da je to zaštita protiv uroka i da to svi u mjestu nose i stavljaju svojoj djeci. Kad sam ja izrazila svoju sumnju u smisao te crvene niti i ona se, kao probuđena, zapitala otkud njoj to. Pokušala je odgonetnuti kada se ta nit uvukla u njezinu obitelj i začarala ih sve te nisu vidjeli besmislenost takvoga postupka.

Toliko se danas praznovjerje udomaćilo da ga i ne primjećujemo ili ga podrazumijevamo kao zadano.

Završit ću opet s O’Brienom koji u knjizi Rat za duše naše djece, konstatira: „U stoljećima koja su prethodila 20. bilo je općeprihvaćeno kako njegovanje osobnih kreposti poput razboritosti, pravednosti, jakosti i umjerenosti predstavlja nužni temelj za istinski sretan i plodonosan život. Zamjena toga poimanja višeznačnim pojmom ‘vrijednosti’ pridonijela je moralnoj nepismenosti i pomutnji koje sada dominiraju dobrim dijelom našeg društva.”