U vjeronaučnoj se pripravi za krizmu može naučiti kako postoje četiri istine vjere o Blaženoj Djevici Mariji koje katolici trebaju vjerovati: da je Bogorodica (definirano na III. općem saboru 431. u Efezu); da je vazda djevica (Efez 431; Drugi Carigradski sabor 553.); da je bezgrješno začeta (proglasio papa Pio IX. 8. prosinca 1854.); i da je dušom i tijelom uznesena u nebo (proglasio papa Pio XII. 1. studenoga 1950.). Osim toga, u katoličkom kalendaru nalaze se i različiti marijanski blagdani i spomendani koji govore o nekom vidu čašćenja Gospe. No, kao posebnosti pojedinog naroda mogu se pronaći „nacionalne“ Gospe. Pet, odnosno šest takvih likova prisutnih u hrvatskom vjerničkom puku nalazi se unutar svetišta u Nazaretu koje čuva uspomenu na anđelovo navještenje Nazaretskoj Djevici, kao i spomen na kuću njezina Prečistog zaručnika, donosi Nedjelja.ba.

U drevnom svetištu

Sredinom IV. stoljeća, zahvaljujući sv. Jeleni Križarici, majci cara Konstantina Velikog, na prostoru koga danas nazivamo Svetom zemljom počela su se graditi svetišta koja za sve kršćane predstavljaju posebno mjesto, i to bazilike: Rođenja Isusova u Betlehemu, Svetoga groba u Jeruzalemu te Navještenja Marijina u Nazaretu.

Ova potonja podignuta je na mjestu gdje se, prema vjerovanju, nalazila kuća Blažene Djevice Marije, odnosno gdje joj se ukazao arkanđeo Gabrijel i navijestio da će roditi Sina Božjega. Tijekom stoljeća nekoliko je puta bila rušena i ponovno građena. Nakon srednjovjekovnih previranja na toj je lokaciji 1730., dopuštenjem arapskog autonomnog vladara Palestine Dahera al-Omara, izgrađena nova crkva koja je 1877. proširena, a 1955. srušena kako bi ustupila mjesto današnjoj katoličkoj bogomolji. Nju je, kao crkvu na dvije razine, projektirao talijanski arhitekt Giovanni Muzio, a posvećena je 23. ožujka 1969.

U atriju oko bazilike te okolnom prostoru koji uključuje vanjsku krstionicu te crkvu Sv. Josipa i pripadajući im perivoj, smješteni su brojni mozaici Blažene Djevice Marije koji predstavljaju prikaz čašćenja Gospina lika u pojedinim narodima.

Pored Talijana, među one s najviše takvih „nacionalnih“ Gospi svrstavaju se i Hrvati. Tako danas kompleks nazaretskog svetišta krasi pet „hrvatskih“ Marija: Gospa Bistrička, Gospa Kondžilska, Gospa Sinjska/Ramska, Gospa Trsatska i Gospa Olovska.

Gospa Bistrička

Najdužu prisutnost u svetištu, koje je 1964. posjetio i papa Pavao VI., ima Gospa Bistrička. Njezin je mozaik, rad akademskog slikara profesora Josipa Resteka (1915. – 1987.), uz  sudjelovanje 65 svećenika i nekoliko stotina hrvatskih hodočasnika, 3. travnja 1978. posvetio blagopokojni zagrebački nadbiskup, kasnije kardinal, Franjo Kuharić.

Gospa Bistrička / Foto: KT

Autor Restek je lik „crne“ Gospe Bistričke postavio iznad prikaza crkve i okoliša te hrvatskoga grba, ispod kojih stoji napisano: „Majko Božja, moli za hrvatski narod.“

Od Gospe koja drži dijete Isusa kao središta izlaze srebrne i zlatne zrake, a u podlozi su intenzivne boje crvena, bijela i plava – kao simboli hrvatskog naroda.

Zanimljivo je da na glavama Gospe Bistričke i maloga Krista nema kruna koje se mogu vidjeti na originalnom kipu u svetištu Marije Bistričke. Autor je, naime, htio vratiti izvornost ovim likovima budući da su takvi napravljeni, a krunjenje je uslijedilo poslije.

Gospa Kondžilska

Trebale su potom proći 34 godine kako bi Hrvati u nazaretskom svetištu postavili novi lik Majke Božje. Bilo je to 7. ožujka 2012. kada je vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić posvetio mozaik Gospe Kondžilske. Sudjelovalo je na tom svečanom činu oko 140 hodočasnika, među kojima su bili tadašnji vojni ordinarij u BiH mons. Tomo Vukšić, nekadašnji tajnik Apostolske nuncijature u BiH, a u to vrijeme savjetnik Nuncijature u Svetoj zemlji mons. Waldemar Stanislav Sommertag te 23 svećenika.

Želja je bila da po ovom liku Gospe Kondžilske u Nazaretu bude dodatno prepoznatljiv i trajno prisutan hrvatski katolički narod iz Bosne i Hercegovine, ali i hrvatski narod uopće.

Gospa Kondžilska / Foto: KT

Riječ je o djelu hrvatske umjetnice Blaženke Salavadre koja je tada konstatirala kako je taj mozaik kruna njezina, a odlikuje se titravošću i životnim vibracijama.

Nastojala je autentično dočarati prikaz Gospe Kondžilske čija se slika tradicionalno u procesiji, na završetku marijanskog mjeseca svibnja, iz svetišta u Komušini kod Teslića u procesiji nosi na brdo Kondžilo i pred kojom moli katolički puk iz cijele BiH. Stoga u dnu mozaika i stoji zaziv: „Gospo Kondžilska, moli za mir u Bosni i Hercegovini.“

Gospa Trsatska

„Hrvatski“ Marijin lik koji se ponajviše veže uz Nazaret jest onaj Gospe Trsatske. Naime, kako se vjeruje, na mjestu današnjeg trsatskog svetišta u gradu Rijeci 10. svibnja 1291. pojavila se nazaretska kućica Svete Obitelji. To je ista ona kućica u kojoj se dogodilo Navještenje. Ona je na Trsatu ostala do 10. prosinca 1294. kada je „na krilima anđela odletjela“ u talijanski gradić Loreto kod Ancone gdje je i danas.

Prema predaji, papa Urban V. (1362. – 1370.) je vidjevši veliku pobožnost hrvatskoga puka, kao nadomjestak za tu kućicu Svete obitelji, 1367. poslao u Trsat lik Blažene Djevice Marije nazvane Majka Milosti.

Gospa Trsatska / Foto: KT

Upravo je mozaički prikaz te slike, na poticaj fra Siniše Srebrenovića, člana Hrvatske franjevačke provincije Svetih Ćirila i Metoda, 2015. postavljen u nazaretsko svetište, i to na zid vanjske krstionice, neposredno kod ulaza u gornji dio bazilike. Mozaik su, prema originalnom liku, radili domaći majstori u školi koju su prije više od 20 godina u Svetoj zemlji otvorili franjevci, a svoje centre ima u Jerihonu i Jordanu.

Gospa Sinjska/Ramska

Nedugo nakon Trsatske u Nazaretu je osvanula i Gospa Sinjska, odnosno Ramska. Njezin je reljef svečano otkriven i blagoslovljen 14. studenoga 2018., a nalazi se na zidu točno ispred ulaza u crkvu Sv. Josipa, smještenu u okviru nazaretskog kompleksa svetišta. Riječ je o radu autora Kuzme Kovačića, koji je postavljen uz 300. obljetnicu krunjenja slike Gospe Sinjske koju su u taj hrvatski grad donijeli bosanski franjevci. Oni su, zbog osmanlijske opresije, zajedno s katoličkim pukom iz Rame u sinjski kraj došli 1687., a predvodio ih je fra Pavo Vučković. Odatle se ovaj lik Majke Božje još naziva i Gospom Ramskom.

Gospa Sinjska/Rimska / Foto: KT

Reljef su, uz sudjelovanje hrvatskih hodočasnika, svečano otkrili: povjerenik Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja – Split za Svetu zemlju fra Miro Modrić, autor Kovačić i provincijal Splitske provincije fra Joško Kodžoman.

Uz godinu 1716. na reljefu su ispod lika Gospe Sinjske navedeni Sinj i Rama te godina obljetnice 2016.

Ovaj je prikaz Blažene Djevice Marije na osobit način molitveno odredište katoličkoga puka Cetinske krajine, Dalmacije i Bosne.

Gospa Olovska

Najmlađi hrvatski prikaz Blažene Djevice Marije koji u formi mozaika krasi prostor trijema nazaretskog svetišta jest onaj iz najstarijeg marijanskog svetišta u BiH – Gospe Olovske. On je, naime, u jeku pandemije koronavirusa postavljen u travnju 2021. bez sudjelovanja vjerničkoga puka. Pojednostavljenu skicu za mozaik prema čudotvornoj slici Gospe Olovske izradio je akademik Đuro Seder, a mozaik je rad domaćih majstora u Nazaretu.

Gospa Olovska / Foto: KT

Valja spomenuti kako je svetište Gospe Olovske, 40-ak km sjeverno od Sarajeva, prije rušenja 1704. imalo dvije Gospine slike. Jedna se nalazila iznad glavnog oltara te sadržavala natpis S. Maria Plumbensis – Gospa Olovska. Ona je do 1920. bila kod franjevaca u Iloku, a kasnije na Petrićevcu i u Sarajevu, da bi 1964. bila prenesena u Olovo. Druga je poznata i kao čudotvorna slika Gospe Olovske te je o Gospojini u procesiji nošena iz Olova do sela Bakića gdje je bilo glavno slavlje. Tu je sliku 1954. izradio slikar Gabrijel Jurkić prema opisu negdašnje Olovske Gospe koja je nestala.

Na nazaretskom mozaiku kao podsjetnik na bosanske franjevce i olovsko svetište stoji ispod Gospina lika napisano: „Bosna Srebrena – Olovo.“

Najvjernija Odvjetnica hrvatskog naroda

U nekolicini navedenih mozaičkih predodžbi Blažene Djevice Marije, prisutnih u Nazaretu, može se iščitati privrženost hrvatskoga puka Gospi koju su mnogi krajevi, zbog različitih povijesnih nedaća, ali poglavito zbog uslišanja, prepoznavali intimno svojom. I upravo bi se naglasak trebao staviti na to, a ne u množini različitih likova potencirati razjedinjenost među Hrvatima. Stoga se molitva pred svakim prikazom Majke Božje i u nazaretskom svetištu može zaključiti zajedničkim molitvenim zazivom: „Najvjernija Odvjetnice, na braniku stoj; čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom!“

Brojni marijanski blagdani