Profesor dr. fra Zvjezdan Linić uz Isusa i sv. misu volio je Blaženu Djevicu Mariju i vrlo rado o njoj pričao i propovijedao, osobito na njezine blagdane (Uznesenje BDM na nebo-Veliku Gospu, Rođenje BDM- Malu Gospu, Blagdan Bezgrješnog začeća Marijina-8. prosinca).

Rado je molio Gospinu krunicu i preporučivao je da se moli, jer da je ona vrlo moćno oružje za dobiti sve milosti. U propovijedi o tajni Bezgješnog začeća Marijina prof. Zvjezdan Linić je rekao: „Marija je izmoljeno dijete. Ona je Božje dijete. Ona je simbol u kojem smijemo prepoznati začeće i rođenje svakoga od nas. Bog je svakoga od nas htio, želio, planirao. Svaki je čovjek željeno Božje
dijete. Sa svakim od nas Bog ima svoj plan ljubavi i spasenja. To bi nam svima Marija htjela poručiti tajnom svoga začeća. Vrijeme Došašća na osobit je način i Marijino vrijeme. Također je to i vrijeme od Uskrsa do Duhova, jer Crkva gleda Mariju kao onu koja moli. U pobožnosti našega naroda dva su mjeseca posvećena Majci Božjoj svibanj i listopad.“

Rado je molio Gospinu krunicu i preporučivao je da se moli, jer da je ona vrlo moćno oružje za dobiti sve milosti.

Dr. sc. fra Zvjezdan Vjekoslav Linić rodio se 01. veljače 1941. u Svilnu kod Rijeke, a umro u Samoboru, 07. prosinca 2013. U Franjevački je red stupio 1958. godine. Zaređen je za svećenika 1967. godine. Filozofsko-teološki studij započeo je na Filozofskom učilištu Hrvatske franjevačke provincije u Samoboru, nastavio na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a dovršio ga doktoratom iz teologije na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Innsbrucku. Nakon toga još dvije godine spcijalizira liturgiju na Višem liturgijskom institutu u Parizu. Pastoralno je djelovao najprije među našim radnicima u Innsbrucku u Austriji, a zatim na franjevačkoj župi u Parizu. Po povratku u domovinu djelovao je kao profesor na Filozofskom učilištu Hrvatske franjevačke provincije na Trsatu, na Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci i na Institutu za teološku kulturu laika u Rijeci. Na tome poslu uz pastoralne angažmane u Marijanskom svetištu na Trsatu djelovao je pet godina.

Potom pastoralno djeluje u Karlovcu, Novom Sadu, Osijeku. Nakon Osijeka dolazi u Zagreb gdje predaje liturgiku na Institutu za teološku kulturu laika pri KBF-u i razvija široku paletu djelovanja: vjeronaučni rad s mladima, vođenje molitvenih grupa i svećenička asistencija u Franjvačkom svjetovnom redu. Od 1997. živio je i vodio Kuću susreta Tabor u Samoboru. Objavljivao knjige i vodio seminare za evangelizaciju i duhovne obnove, molio je i trpio za one koji su mu dolazili i iznosili svoje boli duhovne i fizičke. Organizirao je i višednevne seminare i duhovne obnove u velikim sportskim dvoranama u domovini i svijetu.

Nastavio je raditi, voditi seminare u Kući susreta Tabor dok god je mogao makar iz pomoć svoje subraće.

U proljeće 2013. dok je vodio trodnevnicu u župi sv. Leopolda Mandića u Zagrebu, postalo je očito da boluje od teške bolesti. Nastavio je raditi, voditi seminare u Kući susreta Tabor dok god je mogao makar iz pomoć svoje subraće. Preminuo je 07. prosinca 2013., dan uoči blagdana Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije, koju je s ljubavlju častio.

Bio je član uredničkoga vijeća i redoviti suradnik lista „Brat Franjo“. Objavio je mnoštvo članaka u raznim vjerskim časopisima i više knjiga u nakladi Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, Teovizije i Glasa Koncila. Izdvojila bih samo neke naslove njegovih knjiga: Moliti sa svetom Franjom, Da radost naša bude potpuna, Učitelju gdje stanuješ? O 70. godišnjici fra Zvjezdanova života izišla je knjiga u izdanju Teovizije Fra Zvjezdan 70 godina uz Sv. Franju, Isuse, dobroto beskrajna!, a o trećoj obljetnici smrti fra Zvjezdana Stjepan Lice objavljuje knjigu Fra Zvjezdan trag zahvalnosti. Hrvatska radio televizija objavila je 1913. film scenaristice i redateljica Ljiljane Bunjevac o profesoru i karizmatiku, poniznom čovjeku franjevcu fra Zvjezdanu Vjekoslavu Liniću pod naslovom Zvjezdan.