Otvara nam oči srca i duše kako bi smo gledajući se osvjedočili u njegovu brigu za nas. Samo Bog ima snagu čovjeka podignuti iz pepela i uspostaviti mir i ravnotežu u naš život. Samo Bog koji je gospodar života nanovo nas vraća u život, piše don Damir Bistrić za portal Duhovnost.

Čovjek današnjeg vremena svu svoju sigurnost stavlja u čovjeka. Čovjek je postao mjera svih stvari. Udaljeni svojevoljno od Boga zašli smo u začarane labirinte iz kojih nema izlaza. Kako to lijepo napisa sveti Pavao Filipljanima: “Svršetak im je propast, Bog im je trbuh, a slava u sramoti njihovoj.” Međuljudski odnosi su nam narušeni. Obitelji razrušene. Grijeh nas je udaljio od ljudskosti i otvorio najcrnje u nama. Takav način ponašanja i življenja odražava se i na našem tijelu.

Iz bolesne duše tijelo pati, pobolijeva i nema mu lijeka.

Tijelo sve više slabi i obolijeva. Bolesti je sve više. Lijepo znaju liječnici reći: “Malo je zdravih a puno ne pregledanih.” Bolest nam je postala nešto zlo. I uvijek mislimo da se ne smije dogoditi nama već uvijek nekom drugom. No prava dijagnoza je drugačije naravi i uzrok je mnogih bolesti. Iz bolesne duše tijelo pati, pobolijeva i nema mu lijeka. Kad obolimo, tada se pitamo zašto se sve to nama događa, čime smo to zaslužili i uvijek mislimo kako je to Božja kazna.

No to nije tako. Kroz bolest najčešće progledamo. Tada vidimo tko su oni koji nas doista vole. Tada se otvaraju sva moguća pitanja i gleda se nekim drugim očima. Očima istine. Tada uz bolesničku postelju spoznaš tko te voli, a tko voli tvoje nasljedstvo. Tko ima ljubavi a kome je bitna samo ostavština.

Bog kojega u ovom svetom vremenu došašća iščekujemo potiče nas da progledamo istinom vjere. On dolazi kako bi uništio smrt. Dolazi donijeti život koji nema zalaza. Život svetih kojima grijeh više ne gospodari. “Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Gospodin u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu, jer ruka Gospodnja na ovoj gori počiva!”

Od koga tražiti pomoć doli od Boga? Njegova snaga ljubavi liječi svako stvorenje. Zato i dolazimo kao što mu je dolazilo mnoštvo:  “Silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi.” Nadajmo se povoditi svijetom koji nas odvlači od Boga. Otvarajmo svoja srca Bogu da nas liječi od svih zala. Od zla grijeha koji nas čini hromima, kljastima, slijepima, nijemima.

Nadajmo se povoditi svijetom koji nas odvlači od Boga.

Obraćenje je proces koji zahvaća srž života i vodi plemenitoj promjeni. Udalji se od svijeta manipulacija zla, stani sa sobom u miru i susretni se sa sobom priznavajući svoj grijeh Bogu da ga On izliječi ljubavlju. Ljudi misle da si usamljen kad si sam, no to nije istina. Najusamljeniji si kad si okružen s pogrešnim ljudima. Ljudima koji te iscrpljuju radi svoje komocije i relativizma radi svoga zla. Bog nam iznova daje snagu svoje blizine. Zauzmi se za sebe.

I premda nećemo biti lišeni patnje, otvorimo se Kristu, liječniku duša. Ne treba se baviti siromašnim dušama kojima vlada zlo kojima je cilj svakog od nas unazaditi. Kad vas lažu, pravite se da im vjerujete, neka uživaju i vjeruju da su vas prevarili. Ako vas izbjegavaju, ne smetajte im, na vas čeka bolje društvo. Ako vas ogovaraju, dajte im još više povoda, neka se glođu – ionako im je to životni poziv.

Samo zdravi duhom mogu pristupiti gozbi od pretiline. Zdravi od svakog grijeha. Danas pristupite izliječeni gozbi Gospodnjoj. Neka čudo umnažanja kruha, kojemu smo svjedoci svakog dana u Euharistiji, postane naša sigurnost i naše zdravlje. Naš lijek za cijeli život.