Promjene u ljudskoj komunikaciji koje su donijeli digitalni mediji, s posebnim osvrtom na antropološko i psihološko razumijevanje vlastitog identiteta u virtualnom svijetu te kako što bolje iskoristiti medije i postati medijski pismeni(ji) bile su neke od tema susreta hrvatskih studenata u Njemačkoj, kojima su predavanja i radionice održali profesori Labaš i Kanižaj iz Zagreba.
“Vjera i povjerenje mladih u medije digitalnog doba” bila je tema 9. susreta sedamdesetak hrvatskih studenata iz Njemačke, održanog od 25. do 27. studenoga u Darmstadtu, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni i Hrvatske katoličke zajednice (HKZ) Darmstadt. Susret su vodili izv. prof. dr. sc. Igor Kanižaj s Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba i prof. dr. sc. Danijel Labaš s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta iz Zagreba.
Svoje predavanje “Digitalno doba i mi: što su nam donijeli novi mediji i kako komuniciramo?” dr. Labaš započeo je tumačenjem važnosti komunikacije za svakoga čovjeka, ističući da čovjek komunicira verbalno riječima, a svoje riječi potvrđuje neverbalno – ponašanjem. Pri tome je naveo riječi filozofa Friedricha Nietzschea koji je zapisao da “najrazumljivije u jeziku nije sama riječ, već ton, jačina, modulacija, tempo kojim se izgovara niz riječi – ukratko, glazba koja je iza riječi, osoba iza te strasti: dakle, sve ono što se ne može napisati”.
Ključ dobre komunikacije
Potom je protumačio kako našu komunikaciju s drugim ljudima zapravo određuje način našega razmišljanja o njima: ako druge doživljavamo samo kroz sukobljavanje, onda će komunikacije biti spriječena. Ako pak na drugoga gledam ravnodušno, sa željom da ga iskoristim kao sredstvo, onda ću se prema njemu u komunikaciji ponašati ravnodušno; a ako pak na drugoga gledam kao obogaćenje i radujem se što ga susrećem licem u lice, onda ću biti spreman s njime u komunikaciji ostvariti zajedništvo.
Dr. Labaš mladima je postavio pitanje je li moguće i kako se s drugima možemo susretati i komunicirati u digitalnom svijetu.
U tom je kontekstu iznio tri izazova s kojima se svi, a posebno mladi, danas suočavaju u digitalnom svijetu: riječ je o mišljenju da u online svijetu možemo ostvariti zajedništvo kao u stvarnom svijetu, ali i o prekomjernom korištenju digitalnih medija, što može dovesti do demencije i kompulzivnog korištenja medija koje dovodi do ovisnosti.
Iznoseći rezultate više istraživanja o odnosu mladih i digitalnih medija, dr. Labaš je potaknuo na razmišljanje i na potrebu djelovanja, kako bismo uz pomoć medijskoga odgoja i obrazovanja nastojali što bolje iskoristiti medije i kako bismo postali medijski pismeni(ji).
Mentalno zdravlje u digitalnom dobu
U drugom izlaganju “Digitalno doba i mentalno zdravlje mladih” dr. Labaš je govorio o promjenama u ljudskoj komunikaciji koje su donijeli digitalni mediji, s posebnim osvrtom na antropološko i psihološko razumijevanje vlastitog identiteta u virtualnom svijetu, koji može biti anoniman, te je prikazao rezultate istraživanje koje je provela Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba. U tom se istraživanju pokazalo da mladi do 35 godine života kao izvor informacija najviše koriste društvene mreže. Mladi su istodobno potvrdili da puno vremena – čak i više od četiri sata dnevno – provode uz digitalne medije i društvene mreže, ali su jednako tako rekli da bi se radije s vršnjacima družili uživo.
Kada je riječ o rizičnim ponašanjima na društvenim mrežama, posebno su istaknuli problem sextinga i sextortiona, to jest slanja izazovnih fotografija ili videozapisa nakon kojih slijede seksualne iznude i ucjene. Zbog takvoga rizičnog ponašanja, potvrdili su mladi, narušeno im je mentalno zdravlje te osjećaju gađenje, anksioznost, narušeno mišljenje o sebi, ljutnju i manjak samokontrole, depresiju, pa čak imaju i suicidalne ideacije. O svim tim problemima mladi, na žalost, rijetko ili nikada ne razgovaraju ni s roditeljima, ali ni sa stručnjacima, pa su u traganju za rješenjima najčešće prepušteni sebi samima. Na kraju ih je potaknuo da rješenje potraže i na prvoj elektroničkoj platformi za sprječavanje elektroničkog nasilja u Hrvatskoj “Utočište hrabrih online” (uho.dkmk.hr) Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu.
Vjera i povjerenje u medije
U predavanju “Vjera i povjerenje mladih u medije” dr. Kanižaj je ukazao na ključne pokazatelje povjerenja mladih u institucije s posebnim naglaskom na medije i društvene mreže. Predstavio je aktualne podatke koji se odnose na povjerenje mladih u medije u Njemačkoj i Hrvatskoj kao i na razini Europske unije.
Opisao je i glavne karakteristike medijske predstavljenosti Crkve, a sudionici su u raspravi poseban interes pokazali za fenomen medijatizacije religije.
Istaknuo je i ključne opasnosti getoizacije vjernika, ali i stvaranja posebnih “mjehurića” odnosno prostora u kojima se sve više okružujemo ljudima koji misle kao i mi, koji dijele samo naše vrijednosti, zbog čega sve češće možemo vidjeti kako mladi ljudi nisu u mogućnosti prepoznati glavne karakteristike onih koji ne dijele iste vrijednosne stavove niti poglede na društvo.
Veliki dio predavanja posvećen je i primjerima dobre prakse, pri čemu je posebno istaknuo brojne hrvatske podcaste i snažan prodor vjerskih zajednica u prostor društvenih mreža, ističući mogućnosti koje svi akteri u ovom prostoru još uvijek nisu ni prepoznali niti ispunili. Istaknute su brojne prilike za osvajanje medijskog prostora za aktivniji angažman mladih u virtualnom prostoru, ali isto tako je istaknuta potreba za cjeloživotnim programima medijske pismenosti kao dio programa trajne formacije.
Sigurnost i privatnost na društvenim mrežama
Istaknut je i vizionarski rad Crkve u osnaživanju mladih upravo u području medijske pismenosti, a posebno je problematizirana i važna uloga mladih od kojih se očekuje da osnažuju i svoju obitelj kako bi mogli iskoristiti sve prilike i mogućnosti koje im se nude kroz razvoj medija i društvenih mreža.
Posebno je zanimljivo bilo izlaganje dr. Kanižaja o “Intimi, sigurnosti i privatnosti na društvenim medijima: kako provjeravati sadržaj”. Istaknuto je kako, zbog niske razine medijske pismenosti, veći dio javnosti posve nekritički pristupa medijskom sadržaju . Dr. Kanižaj je navedeno pokazao na nekoliko recentnih primjera, pokazujući studentima kako, usprkos svojim znanjima i vještinama, nisu bili u mogućnosti utvrditi izvornost nekoliko prikazanih fotografija.
U radionici i raspravi studenti su priznali kako nisu dovoljno znali o važnosti zaštite privatnosti svojih osobnih podataka te da nerijetko uistinu otkrivaju previše svoje intime. Kanižaj je prikazao i glavne karakteristike seksualizacije medijskog sadržaja. Posebno je zanimljiv bio dio u kojem je opisao kako možemo provjeravati autentičnosti bilo kojeg medijskog sadržaja u svega nekoliko trenutaka primjernom dostupnih digitalnih alata.
Nužnost medijskog opismenjavanja
Opisao je i kako će u budućnosti poseban izazov biti provjera autentičnosti fotografija za koje smo donedavno vjerovali kako su neupitne i nesporne. Nekoliko puta je vrlo jasno istaknuto kako Crkva i u ovom dijelu uistinu ima toliko toga ponuditi mladima te da je važno sve više uključivati medijsku pismenost u formativne programe kako bi se mladima pomoglo da što prije nauče osnove snalaženja u medijskim sustavima, ali i da nauče razlikovati kvalitetan od nekvalitetnog medija i medijskog sadržaja.
U subotu 26. studenoga u popodnevnim satima studenti su se upoznali s važnijim duhovnim i kulturnim znamenitostima Darmstadta, a u večernjim satima toga dana bilo je duhovno-zabavna večer, na kojoj su sudjelovali studenti u dvorani župe Sv. Fidelisa. Središnji dio susreta bilo je misno slavlje koje je u nedjelju 27. studenoga, u crkvi Sv. Fidelisa, u kojoj se Hrvati te hrvatske katoličke zajednice okupljaju na središnje misno slavlje, predvodio voditelj HKZ Darmstadt i propovijedao fra Josip Bebić. U misnom slavlju sudjelovao je i generalni konzul Republike Hrvatske iz Frankfurta Vedran Konjevod.