Toj ženi obitelj se naočigled raspadala, a ona je potajno sanjala kako će jednoga dana njezina obitelj ponovno biti na okupu i blagovati zajedno za istim stolom. Zar nije grijeh zabraniti toj ženi da sanja? Možda je još samo snovi i drže na životu, možda joj upravo snovi bude nadu, ali i daju snagu da može postojano nositi svoj križ. Snovi ti pomažu da živiš, ali previše je onih koji žele druge probuditi iz sna.

Gdje nema sanjara, nema ni budućnosti. Kako volim susresti sanjare koji situacije ili događaje u Crkvi ili svijetu žele promijeniti nabolje, koji žele ostvariti snove!

Dok sam bio u srednjoj školi, jedan kolega je bio suviše budan pa nije dopuštao drugima da spavaju, a time ni da sanjaju. Odveć budni bude one koji odveć sanjaju. Možda je i danas Crkvi potrebno više sanjara… Zar i sveci nisu takozvani „luđaci“ ili sanjari? Zar i Mojsije nije bio sanjar, vizionar koji je hrabro poveo Izraelce iz egipatskog sužanjstva u obećanu Zemlju? I starozavjetni Josip je bio veliki sanjar. Upravo je Josip, koji je sanjao da će mu se braća pokloniti, dočekao veliki dan i spasio od gladi svoju obitelj, ali i svoj narod. Gdje nema sanjara, nema ni budućnosti. Kako volim susresti sanjare koji situacije ili događaje u Crkvi ili svijetu žele promijeniti nabolje, koji žele ostvariti snove! Dobri Bože, pošalji svojoj Crkvi što više sanjara, jer iz snova se rodio sveti Franjo Asiški, kada je počeo obnavljati onu ruševnu crkvicu; iz snova se rodila Calcutta Majke Terezije, iz snova koji su u konačnici postali stvarnost.

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 18 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje u Hrvatskoj katoličkoj misiji Zurich – Švicarska.