Molitva koja mijenja ljude i sve okreće na dobro, bila je tema HKR-ove emisije "Snaga križa". O ulozi i snazi molitve fra Mario Knezović, hercegovački franjevac, medijski djelatnik, radijski urednik i voditelj, župnik u Kočerinu, progovorio je kroz svjedočanstvo jedne obitelji.
U jednoj obitelji u malom gradu, vrlo mirna i skladna obitelj živjela je izvana. Tako su svi mislili.
Robert je bio dijete, sin Zorice i Vlade. S njima je živio i djed Stanko.
Došla je subota i djed Stanko upitao je unuka Roberta: “Hoćeš li sutra s djedom na misu? Sutra će u crkvi biti mnogo djece.” Na to se uključila njegova kći Zorica, Robertova majka: “Kakva crkva? Što trabunjaš stari? Ako ti se ide, idi. Što stalno zvoniš nad glavom djetetu? Ionako je sutra nogometna utakmica, a Robert to voli.” Na to se Robert počeo opirati mami: “Mama, radije bih išao u crkvu s djedom”, na što je majka odvratila: “Ne, ideš na utakmicu i kvit! Djed je djed, a ja sam ti majka.” Muž Vlado se s time složio.
I tako se to ponavljalo iz dana u dan, iz godine u godinu.
Djed Stanko svake se večeri u svojoj sobi bacao na koljena pred sliku Majke Božje. Molio je ovu molitvu: “Presveti Bože, Ti koji sve vidiš i sve znaš, obrati moju izgubljenu obitelj, vrati je na pravi put, na put vjere.”
Djed je molio, a Zorica, Vlado i Robert život su provodili u zabavi, izlascima i opravdanju one slike da su jedna dobra i skladna obitelj.
Došao je dan kad je djed Stanko umro. Pokopali su ga jednostavno bez ikakva obreda. Stanko je umro, a njegova obitelj nastavila je živjeti po starom.
Robert je tada pohađao sedmi razred. Jednoga dana uletio je u djedovu sobu iz koje je htio izbaciti sve djedove stvari i time tu sobu pretvoriti u sobu za zabavu. Kad je sve izbacio i stigao do slike Majke Božje, u bijesu je htio i tu sliku baciti. U tom trenutku je pronašao papirić iza slike i pročitao ga. Pisalo je: “Roberte, dok sam živ, ovdje u ovoj sobi, pred ovom slikom, molim se za tebe i za tvoje obraćenje od grešnoga života, a kada umrem molit ću se za tebe u nebesima.”
Nakon završetka školovanja, kad je Robert bio mladomisnik, svečano je podigao hostiju. Mnogi svjedoče da se začuo djedov glas koji su, osim njega čuli i drugi svećenici.
Te riječi pisane djedovom drhtavom rukom čudotvorno su djelovale na dječaka
Iz sobe, kao da nije izišao onaj stari dječak. Bio je tih, potišten, blijed. Od toga dana suprotstavljao se roditeljima koji su ga učili životu grijeha. Nije više htio ići u društvo koje psuje, a kamo su ga vodili roditelji. Imao je izgovore da mora učiti, da nema vremena.
Nabavio je Bibliju, počeo je čitati, naučio je moliti molitve. Roditelji o tome ništa nisu znali. Da su znali, spriječili bi ga da ide Isusovim putem.
Kad je došlo vrijeme za odluku što će biti u životu, Robert je roditeljima kazao da želi ići u sjemenište i postati svećenik. Otac i majka skočili su na njega: “Možeš što god hoćeš, samo ne to!” Robert je bio ustrajan i nije htio odustati.
Nakon završetka školovanja, kad je Robert bio mladomisnik, svečano je podigao hostiju. Mnogi svjedoče da se začuo djedov glas koji su, osim njega čuli i drugi svećenici: “Bog mi je dao milost da po Njemu obratim tebe, unuče moje, a tebi je darovao milost da obratiš svoje roditelje. Bože moj Svemogući, uslišana je moja molitva i moja obitelj pošla je pravim putem.”
Ovo svjedočanstvo iznio je u emisiji “Snaga križa” Hrvatskoga katoličkog radija fra Mario Knezović, hercegovački franjevac, medijski djelatnik, radijski urednik i voditelj, župnik u Kočerinu.
“Koliko je bila utjecajna žarka molitva ovoga djeda, a koju nije dočekao za života. To je molitva! Ne moramo dočekati uslišanje, ali moramo vjerovati da ćemo biti uslišani. I hoćemo. Nijedna vaša molitva neće ostati neuslišana. Nemojte u to sumnjati. Počnite vjerovati u čudesnu moć molitve. Ovaj djed je vjerovao”, kazao je fra Mario Knezović.
“Kolike naše obitelji žive danas ovakvu situaciju gdje se ušutkavaju oni koji pozivaju na molitvu, gdje su tolike isprike da nemamo vremena?”, upitao se fra Knezović.
“Ima li negdje djeda Stanka u našim obiteljima? Ima li možda Zorice i Vlade među nama koji misle svoju djecu upućivati u život bez Boga, koji zapravo niječu sami sebe i ubijaju u djeci one najdivnije kvalitete koje mogu imati, a koje Bog daje?”, upitao je fra Mario Knezović te zaključio: “Zato smo pozvani uistinu moliti.”
Cijelu emisiju “Snaga križa” možete poslušati ovdje: