Župno klanjanje počelo je misom u 10 sati na župnom zemljištu na otvorenom koje je  predvodio vlč. Dominik Cestar, ovogodišnji mladomisnik iz Župe svetog Jakoba iz Preloga uz koncelebraciju upravitelja Župe vlč. Marka Čolaka. Vlč. Cestar je kao praktikant Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa dolazio na pastoralni praktikum u Župu bl. Ivana Merza.

Na početku propovijedi, predslavitelj je istaknuo kako grad Jerihon „slobodno možemo zamijeniti našim gradom“, gradom Zagrebom i zamisliti kako Isus ulazi u grad Zagreb i posebno se želi zaustaviti u Španskom, u Župi bl. Ivana Merza.

Želi boraviti u toj župi jer je poseban dan za župu, dan župnog euharistijskog klanjanja. Kao što je Isus u Jerihonu želio srušiti zidine tvrdih ljudskih srdaca, tako i danas, na ovoj livadi, u ovoj „zelenoj katedrali“ želi pohoditi svojom ljubavlju ona srca koja su tvrda, kamena, okovana, opasana zidinama prolaznoga, ona koja su daleko od Boga, kazao je propovjednik.

Godišnje župno euharistijsko klanjanje u Župi bl. Ivana Merza/Foto: D. Mladić

„Najsigurnije uporište za ovakvo razmišljanje daje nam samo Sveto pismo, današnje prvo čitanje gdje Bog kaže: ‚A ti si milostiv svemu jer možeš sve i kroz prste gledaš na grijehe ljudima da bi se pokajali. Jer ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio.‘ Ovo je brižna, majčinska slika Boga koji ne odbacuje nijedno svoje dijete poput svake one majke koja voli svoje dijete, opominje ga s razlogom, ali i s velikom ljubavlju“, istaknuo je vlč. Cestar.

Predslavitelj je kroz Zakejevo ime, koje u prijevodu znači „nevin, čist“, kao i kroz primjer svog imena, ali i imena župnika Marka istaknuo kako je važno osvijestiti si kako se Bogu mogu približiti pa čak i započeti svoje obraćenje već po svom imenu. „Ime koje smo dobili od svojih roditelja, po kojem nas drugi poznaju važno je opravdati svojim životom. Svako ime, ako je ono pomno odabrano, nosi neko značenje ili pak nosimo imena svetaca zaštitnika. Istražimo koje bi to bilo kršćansko značenje vlastitog imena i ponašamo li se u skladu s tim značenjem ili onako kako su nam to sveci zaštitnici ostavili kao primjer i uzor ponašanja“, potaknuo je vlč. Cestar.

Godišnje župno euharistijsko klanjanje u Župi bl. Ivana Merza/Foto: D. Mladić

Propovjednik je zatim nastavio govoriti o Zakeju i Isusovu pogledu, ali i želji da boravi u njegovu domu, što je ovaj rado prihvatio. Potaknuo je okupljene da se zapitaju mogu li oni, osobito na dan župnog klanjanja, pogledati Isusu u oči i prihvatiti njegov „samopoziv“ u kuće, obitelji i srca.

Osvrnuvši se na Zakejevo penjanje na smokvu, propovjednik je pitao okupljene vjernike kako bi oni reagirali da se netko odluči popeti na koje obližnje drvo samo kako bi bolje vidio na oltarni prostor, kako bi bolje čuo Božju riječ, kako bi bolje susreo Isusa. Većina bi zasigurno počela mrmljati i odmahivati glavom, no tom dotičnom „penjaču“ ne bi bilo bitno, kao što nije bilo bitno ni Zakeju jer je on samo želio upoznati Isusa, želio je vidjeti tko je to Isus.

Godišnje župno euharistijsko klanjanje u Župi bl. Ivana Merza/Foto: D. Mladić

„Zakej je zbog tog susreta, po tom Isusovom pogledu, po tih nekoliko Isusovih riječi odlučio promijeniti život. To je poziv i nama da zagledani u otajstvo Krista, osobito prisutnoga u euharistiji stalno iznova mijenjamo, preobražavamo svoje živote“, naglasio je vlč. Cestar.

„Osim toga, pokušajmo razmisliti koje su to smokve u našim životima, koja su to mjesta na koja se želimo popeti i s kojih želimo susresti Isusa. Dva su ona koja su najsigurnija, a to su Sveto pismo i euharistija“, zaključio je propovjednik.

Godišnje župno euharistijsko klanjanje u Župi bl. Ivana Merza/Foto: D. Mladić

Na kraju mise župljani su u procesiji sa Presvetim krenuli prema župnoj kapelici, gdje je potom Presveto izloženo. Župljani su tako cijeli dan imali priliku bdjeti s Gospodinom i provesti vrijeme u tišini i molitvi te mu prinijeti svoje nakane i zahvale. U kapelici su se tijekom cijelog dana izmjenjivale razne župne zajednice, zborovi, molitva i pjesma. Župno klanjanje zvršilo je navečer zajedničkom molitvom sa zahvalnošću Isusu za njegovu prisutnost u životima ljudi.