‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ za Radiopostaju Mir Međugorje pripremio je fra Mladen Rozić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije i župnik Župe sv. Ivana Krstitelja u Roškom Polju.

Svaka Božja riječ je izgovorena s razlogom. A izgovorena je radi nas. Ona nas hoće uvesti u istinu o sebi, drugome i svome Bogu. Nama je potreban putokaz u životu. Bez toga bi se brzo izgubili. Zato nam Isus donosi i danas riječ koja nas poziva na razmišljanje o Kraljevstvu nebeskom. Kako ga razumjeti? Kako shvatiti i čim ga usporediti? Ono je veličanstveno i naš ljudski opis je manjkav i nedostatan. Mi možemo tek donekle naslutiti kakav je Božji svijet. Mi bi se trebali pitati kojem kraljevstvu pripadamo. Ili smo sinovi ovoga svijeta, ili Božjeg kraljevstva?  Očito nam je kakve je prirode Božje kraljevstvo, a ova zemaljska kraljevstva vidimo kakvog su karaktera.

Mi bi se trebali pitati kojem kraljevstvu pripadamo. Ili smo sinovi ovoga svijeta, ili Božjeg kraljevstva?

Danas smo svjedoci što privlači našu pozornost. Pozornost nam privlači ono što je veliko, najveće, najbolje. tome se divimo i to nam postaje uzorom i matricom ponašanja. Ono što je maleno, krhko i nezamjetno-to obično zanemarimo. Isus se služi slikama kako bi nam posvijestio narav Božjeg kraljevstva. On nas stavlja pred razmišljanje o ovoj riječi. A tko to daje priliku onom najsitnijem zrnu da će isklijati, izrasti, sazreti? Ono malo zrno gorušice se razvije u veliko stablo i bude sklonište i gnijezda pticama nebeskim. Kao da nam Isus želi nešto poručiti ovom slikom o zrnu gorušice.?

Potrebno nam je imati povjerenje u rast malenoga u nama i oko nas. Isto tako bi trebali imati nepovjerenje u sve ono što je veliko u ovome svijetu. Svemu onome što se uzdiže i želi biti nad drugim nadmoćno. Mi se ne trebamo uzdizati niti propinjati. Naša veličina je u tome da smo od Boga željeni. Isus traži od nas malenost, poniznost, jer samo tako se gradi Božje kraljevstvo. Samo takvi mogu biti promicatelji toga kraljevstva. Ova Božja riječ nas poziva i na strpljivost rasta. Ništa se ne postiže preko noći. Sve treba vrijeme i uvjete za rast.

Naša veličina je u tome da smo od Boga željeni.

Bog nas ne bi pozvao u život da s nama nema neke planove. Bog je u svakoga od nas položio svoje mogućnosti. Bog je posijao i on daje da raste. Vjernik koji se pouzdaje u Krista ne smije imati nikakvoga straha pred ovim svijetom. Na nama je da Bogu damo svu svoju nadu. Nada je utkana u svaki trenutak našega življenja, zato ne smije biti neodgovornosti, nego uz Božju pomoć raditi na izgradnji Božjega kraljevstva u sebi, svojoj obitelji i šire. Neka nas Gospodin iznutra promjeni za ovu odgovornu ulogu življenja i navještaja Božjega kraljevstva. Amen!