U periodu si života koji traži žrtvu, traži da zaboraviš na svoje potrebe i da se u potpunosti predaš službi ljubavi koja je rijetko umotana u šareni papir i ukrašena mašnom, a češće prikovana na drvo križa. I čekaš.
Vlasnica uslužnog obrta Debora Jo koji se bavi katoličkom izdavačkom djelatnošću Kristina Šmičić na društvenim mrežama objavila je promišljanje o nestrpljivosti i čekanju. U nastavku pročitajte njezinu objavu u cijelosti.
Najbližu sam prisutnost Boga u svom životu imala (i imam) u razdobljima „čekanja“. Ne samo u iščekivanju velikih trenutaka (ljubav, brak, medeni mjesec, posao, djeca…), već i u bolnim iščekivanjima prepoznavanja smisla u teškim situacijama. Dogodi se nešto bolno, što te prevrne iznutra i izazove svaku nadu da zemaljski život nije jedna velika navlakuša. I nekako preživiš taj prvi kirurški precizan rez – pa kad pomisliš da je gotovo, krene ti rovariti po utrobi kao da ispituje od čega si sazdan.
I čekaš.
U periodu si života koji traži žrtvu, traži da zaboraviš na svoje potrebe i da se u potpunosti predaš službi ljubavi koja je rijetko umotana u šareni papir i ukrašena mašnom, a češće prikovana na drvo križa.
I čekaš.
Ili se događa nešto lijepo – novi život u utrobi majke, novi projekt, zaruke i priprema za brak…
I čekaš.
I kroz boli i kroz radosti – čekaš.
Da ti Bog pročisti nutrinu, ispita srce, osnaži duhovne mišiće.
Da dovrši što je započeo.
Bez odustajanja.
– Toliko si puta možda doživio da su ljudi odustali – ili si to tako interpretirao i to je ostalo s tobom kao lažno uvjerenje… Bog ljubi do kraja – i NIKADA neće odustati od pokušavanja da tvoje srce osvoji za svoje. Voljen(a) si i ljubljen(a).
To „čekanje“ plodno je tlo i za Boga i za Vraga – jer smo ranjivi, nesigurni, nemamo odgovore i jedino o što se možemo osloniti je ono što već znamo o Bogu i ono u što vjerujemo.
A zlo tu dolazi sa svojom uvjerljivom, ali vrlo jednostavnom retorikom iskrivljavanja stvarnosti, pri tomu nastojeći zaštopati nutrinu. Ono ne želi da prepoznaš živu Božju prisutnost i svim silama nastoji zaglušiti njegovo vodstvo u mračnim (ili malo tamnijim) vremenima.
Majci koja nema vremena za sebe govorit će: „Nisi važna. Tvoja je sreća svima na zadnjem mjestu. Nikoga nije briga pa ni Boga…“
Ostavljenoj djevojci: „Nisi dovoljno dobra, lijepa, dostojna da bi te netko odabrao… Sama si i Boga ne zanima tvoja bol… Da je htio, mogao je spriječiti tu vezu…“
Osobi bez posla: „Vidi kako je on uspješan, a uopće nije pustio Boga u svoj život, dok ti koji jesi i trudiš se, nemaš ni priliku dokazati se… Bog te zaboravio. Nesposoban si. Ništa ne vrijediš.
Volja je Božja da u tim trenutcima ipak odabiremo vjerovati njemu.
Takav nećeš naći ženu jer nećeš moći uzdržavati obitelj…“
Svaka osoba ima svoje slabosti, izazovne životne situacije i rane. Kad dođu vremena kušnje, i Bog i Vrag pokušavaju komunicirati s nama. Bog dolazi s utjehom, ljubavlju i istinom da ne odustaješ od pouzdanja u njega, a Vrag udara vratima i zaglušuje lahor Božje utjehe ne bi li iskrivio istinu i svojim smrtonosnim riječima bacio sol na ranu i tebe u očaj.
Volja je Božja da u tim trenutcima ipak odabiremo vjerovati njemu.
Da mu dozvolimo da nam Duh Sveti izmoli ono što sami ne možemo u vremenima za koja nam se čini da traže previše od nas.
Da mu dozvolimo da nas ljubi, da nam progovara i vodi nas kroz dolinu smrti.
Istu onu dolinu smrti za koju smo u vremenima utjehe punim srcem govorili da se nećemo bojati jer znamo da je Bog s nama.
Ako se trenutno nalaziš u toj dolini, sjeti se svoje nekadašnje spremnosti.
Sjeti se puta kojim si odlučio kročiti.
I čekaj.
Tri dana tame sa Isusom… radi radosti i svjetla u vječnosti.
Izbavljenje dolazi.
Ljubav će se i vjernost sastati,
pravda i mir zagrliti. (Ps 85,11)
Isus je već pobijedio.
Čekaj…