U periodu si života koji traži žrtvu, traži da zaboraviš na svoje potrebe i da se u potpunosti predaš službi ljubavi koja je rijetko umotana u šareni papir i ukrašena mašnom, a češće prikovana na drvo križa. I čekaš.
Tužno je gledati (i biti) naizgled sretna osoba koja to nije slobodna biti. Kad počnemo čuvati dijelove svoga života za sebe, kad radimo projekt od sebe i samima sebi stvaramo pritisak da nešto mora biti ovako ili onako i da ćemo baš tada biti sretni - ne sada nego tek tada! - polako dolazimo u područje gdje više ne dajemo sve Bogu u isto vrijeme tražeći od njega sve (što želimo).
"Bol je u našim životima često najčvršći temelj na kojemu se nešto vrijedno može graditi. Vjerujem da je sveti Josip zaslužan za izvedbu te ponovne izgradnje smisla moga života koji sam u slabosti težila stavljati na romantični odnos – i što sam i nakon ta dva kraha nekako uspjela nastaviti činiti!", piše Kristina Šimičić na društvenim mrežama.
Ova stranica koristi dvije vrste kolačića: nužne tehničke kolačiće i kolačiće za analitiku. Slažete li se s korištenjem kolačića za analitiku?