On je izvor nadahnuća za mlade i stare te ga često Papa navodi kao uzor za nasljedovanje, prenosi Nedjelja.ba.

Antonia, majka ste bl. Karla Acutisa. Recite nam koja je Vaša tajna? Što ste učinili da odgojite sveca?

Osobno nisam ništa učinila. Ja sam sinu samo dala odgojne temelje koje bi svi roditelji trebali dati. Karlo je išao u dječji vrtić gdje je stekao vjersko znanje. Dala sam ga krstiti, ali rođena sam u sekularnoj obitelji. Moj je otac bio urednik, stalno okružen piscima, i u ovoj sredini apsolutno nikada nisam čula da netko govori o vjeri. Moja prva misa bila je moja prva pričest, moja druga misa bila je moja krizma, a moja treća misa bila je moje vjenčanje.

Ovo govorim kako bih naglasila da me svemu naučio moj sin Karlo. Još kao dijete pokazivao je veliku pobožnost: s tri godine, kad smo prolazili ispred crkve, htio je ući, pozdraviti Isusa na križu i Isusa u svetohraništu i donijeti Gospi cvjetiće. S četiri i pol godine čitao je Bibliju i živote svetaca te molio krunicu. Ako su u slučaju svete Terezije iz Lisieuxa njezini roditelji bili veliki odgojitelji; u slučaju Karla uloge su bile obrnute. Bio je moj mali spasitelj, a prije svega veliki odgojitelj u vjeri.

Što Karla čini različitim od drugih mladih ljudi njegove dobi?

Kao što je rekao Ivan Pavao II., kada otvorimo vrata Kristu, naš se život mijenja. Svaki običan život postaje izvanredan ako se živi u Kristu, za Krista i s Kristom. To je Karlo napravio. I to je činio u svakoj situaciji, od najmanje do najveće, kao što je pomoć u kući, pomoć djeci koja su bila žrtve nasilja, ili onima u teškoćama s invaliditetom, ili beskućnicima, donoseći im hranu i deke. Njegovo zalaganje bilo je uglavnom u apostolatu. U dobi od 9 godina čitao je udžbenike računalnog inženjerstva koje je kupio na Politehničkom sveučilištu u Milanu. Naučio je algoritme s kojima je radio programe, zatim web stranice za župe, isusovce, Vatikan. Nije to učinio za svoju osobnu slavu nego za slavu Neba. Da bi to postigao, potrošio je sate na to. A ljeti bi, umjesto zabave, ostajao za računalom do 3 sata ujutro. Želio je širiti Radosnu vijest, Evanđelje, a svojim je iznimnim vještinama naviještao Krista i pomagao drugima da se približe Bogu.

Karlo je također kreirao izložbe na različite teme kršćanske vjere, uključujući i izložbu o euharistijskim čudima koja je postigla veliki uspjeh. Kako je nastao ovaj projekt i kakvim je plodove urodio?

Izložba o euharistijskim čudima sada obilazi svijet, po svim kontinentima. U Sjedinjenim Državama izložena je u više od 10 000 župa. Zatim u Singapuru, Kini, Japanu, Africi, Indiji… To je međunarodna izložba. Carlo je počeo prikupljati građu 2000., kada je imao 9 godina. Išli smo na hodočašće u Lanciano i on je bio jako impresioniran tim euharistijskim čudom. Odatle je došla ideja da se učini nešto što će ljudima prodrmati savjest, izvući ih iz njihove klonulosti, iz njihove mlakosti. Jer nema više te svijesti da je Krist stvarno prisutan u posvećenom kruhu i vinu.

Kao što vidite, klupe su uvijek prazne ispred tabernakula. Tako je izložba rođena i raširena svijetom, odmah nakon njegove smrti. Carlo je odmah postao poznat kao svetac jer su ljudi znali da je on mladić čiji je život bio u skladu s onim u što je vjerovao. Zašto sveci privlače? Budući da je Krist skriven u njima, oni su Kristonosci. Carlo je uvijek govorio da se moramo sami „euharistizirati“, jer tada postajemo zarazni Kristom. „Biti uvijek sjedinjen s Isusom: to je moj program života“, govorio je.

U svojoj knjizi, Tajna mog sina Karla Acutisa, kažete da ste imali intuiciju da će Vaš sin prerano napustiti zemlju. Je li vas Gospodin pripremio za ovu kušnju?

Da, imala sam taj unutarnji osjećaj pred relikvijom vela Djevice Marije, u prekrasnoj katedrali u Chartresu. To je posebno mjesto s velikom duhovnošću jer je to mjesto gdje se ljudi stoljećima mole.

Čak i Carlo, koji je bio tako blizak Isusu – nije to shvaćao, ali nam je rekao stvari koje su se kasnije obistinile. Na primjer, odmalena je govorio da će uvijek ostati mlad i da će umrijeti jer će mu puknuti vena u mozgu (to se dogodilo zbog leukemije). Također je rekao da će umrijeti kada bude imao 70 kg. I to se dogodilo. Kad je počela leukemija, došao je u bolnicu i rekao: „Mama, neću odavde izaći živ, želim da to znaš, ali ću ti poslati puno znakova.“ Bio je vrlo spokojan, uvijek s osmijehom; nikada se nije bunio. Kad bi ga netko upitao: „Patiš li?“ odgovorio bi: „Ima ljudi koji pate više od mene.“ Dao je primjer svetosti u smrti. Shvatila sam da se ne mogu žaliti, da je to Božja volja: Carlo je spreman i zreo za Nebo. Bio je dječak savršenog i čestitog života, izuzetne čistoće, velikodušnosti, dobrote… Nikada nismo ni najmanje sumnjali da je on već u raju.

Kada je Vaš sin ekshumiran, njegovo tijelo je pronađeno u izvanrednom stanju. Danas je u Asizu, u Svetištu razgolićenja (crkva Santa Maria Maggiore), a srce mu je u relikvijaru u bazilici Sv. Franje. Možete li nam govoriti o njegovim relikvijama?

Doista, Karlo je pronađen netaknut. Uspjeli su ga obući. Njegovi su organi bili netaknuti, kao i srce, koje je potom nošeno u procesiji tijekom Karlove beatifikacije u Asizu.

Relikvije su korisne jer sveci, koji imaju mnoge zasluge u nebu, mogu posredovati da Gospodin čini čuda. Nikad ne zaboravimo da je sve ovo djelo Božje. Kada ljudi dođu u dodir s tim relikvijama, ili kada se relikvije izlažu ili nose u procesiji, dolazi do iscjeljenja i oslobođenja. Oni čine mnogo dobra, a to nije novost.

Naime, Crkva je uvijek štovala relikvije svetaca, još od prvih stoljeća kršćanstva. Tako nastavljamo ovu tradiciju Crkve.

Karlo Acutis je 10. listopada 2020. beatificiran. Mislite li da će Vaš sin uskoro biti proglašen svetim? Što je za to potrebno?

Nadamo se. Za kanonizaciju još jedno čudo treba priznati liječnička komisija. Optimistični smo jer ih vidimo puno. Svaki drugi dan dobivamo vijesti o mogućim čudima: o izlječenjima od raka, o izliječenima bez operacije, o ljudima koji nisu mogli imati djece… Crkva će ih onda analizirati u dogledno vrijeme. Važno je znati da ne predlažemo deset odjednom, nego jedno po jedno, a onda su potrebni mjeseci da se svako analizira. Ovisno o vrsti čuda, svi se liječnici moraju složiti, što se tiče čuda beatifikacije. Zatim ide u teološku komisiju pa u komisiju kardinala. Ovo je put. I na kraju zadnju riječ ima Papa.

Karlo je bio mladić koji je išao protiv struje. Živimo u svijetu u kojem je teško bezrezervno slijediti Boga. Što bi Vaš sin savjetovao mladima danas?

Jamačno biti Božji influenser, a ne influenser ničega. Stvari na zemlji su stvari koje su prolazne i više neće postojati. Ostat će koliko smo ljubili Boga iznad svega, a svoga bližnjega kao samoga sebe. Isus govori svakomu od nas: „Idite po svem svijetu. Propovijedajte Evanđelje.“ On nas sve poziva da budemo apostoli, bez obzira na naše životno stanje. Zato se prije svega odazovimo i budimo Kristonosci. Kažem mladima: nemojte trivijalizirati svoj život, uvijek budite povezani s Nebom, a da bismo bili povezani moramo moliti. Ako molimo, Bog nas vodi i mi smo poslušniji njegovim nadahnućima, da idemo i hodimo pravim putem.

Dakle, Carlo je mladić vašeg vremena, koji je živio ono što i vi živite, s istim opasnostima, radostima i tugama. Znao je odoljeti i pobijediti u svojoj borbi. Nadvladaj svoju! Znaj da je Isus veliki prijatelj i da su sakramenti velika sredstva. Iskoristite ovu sjajnu priliku!

Možete li završiti molitvom za sve čitatelje Aleteie.org u svijetu, po zagovoru Vašega sina, blaženog Karla Acutisa?

Kako je Karlo znao reći: „Ne ja, nego Bog; ne moja vlastita slava, nego Slava Božja.“ Gospodine, neka uvijek bude volja tvoja. Daj nam da nikada ne zaboravimo moliti tvoju Svetu Majku za pomoć. Neka nam ona uvijek bude sigurno utočište! Ne zaboravite njezin poziv na molitvu krunice svaki dan. To je vrlo moćno sredstvo kojemu je Presveto Trojstvo dalo izuzetnu moć. Zato iskoristimo to i slijedimo savjet Neba. Ne zaboravimo svaki dan ići na euharistijsko klanjanje i svetu misu, a ako to nije moguće, molimo se da možemo ići češće.

To je ono što moramo tražiti od Gospodina: prije svega duhovne milosti, da ozdravimo svoje duše i budemo spremni otići izravno u Nebo. To tražim od vas, čitatelji Aleteie! Karlo… moli za nas!