“Zašto nedjeljom treba ići na misu?”, pitanje na koje je odgovorio svećenik Hercegovačke franjevačke provincije i župni vikar u Župi Krista Kralja u Čitluku fra Ivan Slišković za Radio Mir Međugorje. U svojem odgovoru kazao kako to zvuči jako jednostavno i samorazumljivo.

“Međutim iz prakse, kao svećenik, vidim da dosta ljudi to ne shvaća ili krivo shvaća. Ne treba odmah poći od samog propisa, jer to ljudima zna biti teretno, iako jest i propis. Svaki propis, određeni zakon ili zapovijed i Božje zapovjedi i crkvene uvijek iza sebe krije i dublje razloge koji su za naše dobre”, kazao je fra Ivan posebno se osvrnuvši na nedjelju, jer “postoji više razloga zašto bi čovjek trebao ići nedjeljom na misu”.

To je jedan dan koji mi posvećujemo Bogu i to nije toliko puno, a na koncu se to svede i na jedan sat od mnogo sati u tjednu.

“Već u Starom zavjetu na početku Bog daje jedan dan da se posveti Njemu. I to je jedan dan od sedam dana da bude posvećen Njemu. U početku je to bila subota, a kasnije u Novom zavjetu u vrijeme prve Crkve to postaje nedjelja jer je to dan Isusovog uskrsnuća, novi dan, novi početak, novo stvaranje za nas…. To je jedan dan koji mi posvećujemo Bogu i to nije toliko puno, a na koncu se to svede i na jedan sat od mnogo sati u tjednu. Tu je važno da je to i izražaj našeg pripadništva zajednici Crkvi. Kršćanstvo nije individualno, kršćanstvo nije osobno, nije privatno. Kršćanstvo je uvijek unutar zajednice. Krist nije došao samo pojedincu, nego je došao cijelom svijetu. Zato oko sebe okuplja zajednicu i ustanovljuje Crkvu. Kada slavi prvu euharistiju slavi je unutar zajednice i već u početku imamo te krize kada neki nisu dolazili na tzv. ‘nedjeljne sastanke’, kako piše u Novom zavjetu i već tu nalazimo opomenu: ‘Ne propuštajte nedjeljnih sastanka’. Pavao govori da baš oni koji propuštaju nedjeljne sastanke da na neki način odumiru”, kazao je fra Ivan Slišković uspoređujući kršćansku zajednicu s obitelji.

Dio sam Crkve, dio sam konkretne župne zajednice kojoj pripadam i time pokazujem pripadništvo i Kristu, i Crkvi.

“Ako sam dio obitelji, a nema me nikako u obitelji, na ručku, na večeri… ja pokazujem da mi do te obitelji nije stalo i da ne želim biti njezin član. To je stvar i s nedjeljnom misom. Dio sam Crkve, dio sam konkretne župne zajednice kojoj pripadam i time pokazujem pripadništvo i Kristu, i Crkvi. Jedan od još jačih razloga je da je to Kristova želja za nas. On želi biti s nama. Želi nam dati sebe, on koji je život da bismo imali život, odnosno kako on kaže, ‘puninu života’. On zna da ako mi njega ne pripremamo, kako kaže: ‘Tko ne jede moje tijelo nema života u sebi, a tko jede ima život u sebi’. Ako odbijam to, gubim život, a Krist to ne želi, nego želi biti u zajedništvu sa mnom i da mi kao zajednica budemo u zajedništvu s njim i međusobno. I jako je važno da prepoznamo Kristovu želju za mnom i za našim zajedništvom”, kazao je fra Ivan Slišković, naglašavajući kako one koji ne idu na misu možemo najbolje potaknuti svojim primjerom.