Svjetski meteorološki dan obilježava se u znak sjećanja na 23. ožujka 1950. godine, kada je službeno osnovana Svjetska meteorološka organizacija. To je međuvladina organizacija i specijalizirana agencija ujedinjenih naroda koja okuplja više od 180 članica. Njen temeljni program je služba svjetskoga meteorološkog bdjenja. Ta jedinstvena mreža skuplja, obrađuje i razmjenjuje oko 15 milijuna znakovnih informacija na dan i izrađuje 2000 vremenskih karata dnevno. Svjetska meteorološka organizacija je primjerice već 1975. izdala prvu znanstvenu objavu o promjenama ozonskog omotača. Upravo su podaci iz mreža posebnih meteorološko postaja za mjerenje ozona omogućili uzbunjivanje svjetske javnosti o mogućim globalnim promjenama klime.

Hrvatska je od osnutka svjetske meteorološke organizacije surađivala s njom, a nakon stjecanja samostalnosti i sama se učlanila u studenome 1992.

Povodom Svjetskog meteorološkog dana, razgovrali smo s Lovrom Kalinom, voditeljem Službe za vremenske analize i prognoze DHMZ-a.

Lovro Kalin kaže kako se prognoza vremena zasniva na fizikalnim jednadžbama koje su dobre, ali ipak nisu savršene.

“Atmosfera ima svoju nepredvidljivost i upravo zbog toga nije moguće točno izračunati buduće stanje atmosfere.”

Prognoza vremena je posljednjih desetljeća doživjela dosta veliki napredak. Prognoza je napredovala za jedan dan u prognostičkom razdoblju otprilike svakih deset godina. Primjerice, prognoza vremena za sljedeći dan prije 30-ak godina, ima kvalitetu koju danas ima prognoza za četiri ili pet dana unaprijed”, rekao je Kalin.

Kako kaže, prognoze su danas bolje, a greške sve rijeđe. “Možda se baš zbog toga češće primjećuju”, kaže ovaj prognostičar.

Hrvatska je klimatski vrlo raznolika zemlja, pravi mali laboratorij za istraživanje vremena i klime.

Kako nastaje prognoza?

“Prvo se prikupljaju meteorološki podaci iz različitih izvora: s naših klasičnih postaja, visinskih mjerenja, tu su podaci satelita, radara i različitih brodova plutača. Svi ti podaci ulaze u proračun atmosferskih fizikalnih modela. Na osnovu fizikalnih modela dobiva se izračun budućih stanja atmosfere”, rekao je prognostičar Kalin.

“Dva su glavna modela kojima se koristimo u Državnom hidrometeorološkom zavodu. Prvi je Aladin, naš kućni model visoke rezolucije kojeg Hrvatska razvija zajedno sa zemljama Srednje Europe. Taj model daje preciznu prognozu za tri dana unaprijed.

Drugi model koji koristimo je ECMWF- europski centar za srednjoročne prognoze vremena. Taj model daje prognozu za desetak dana unaprijed i on je ponajbolji model takve vrste na svijetu”, tvrdi Kalin, te dodaje:

“Svi ti izračuni daju ono što se naziva izravnom prognozom. A subjektivna prognoza nastaje kada prognostičar pregledava različite izračune svih tih modela. Na osnovi svoga znanja i iskustva, formulira finalnu prognozu. Takva prognoza rezultat je timskog rada i međusobnih konzultacija prognostičara.”

Kalin je naznačio važnost matematike i fizike u pripremi prognoze. “Prognoza vremena se osniva na izračunima fizikalnih modela atmosfere koji se sastoje od fizikalnih diferencijalnih jednadžbi. Za takve jednadžbe su potreba vrlo snažna računala”, rekao je.

“Što se tiče prognoze vremena, kao voditelj službe za vremenske analize i prognoze, mogu reći da je to dosta dinamično i zahtjevno okruženje. Osim smjenskoga rada, uključuje i multidisciplinarni pristup”, kaže Lovro Kalin.

Slavonija prima godišnje najmanje količine oborine, manje od juga Dalmacije.

“Prognostičari su diplomirani inženjeri fizike, smjer geofozika, odnosno meteorologija. Da bi bili dobri prognostičari potrebne su i mnoge druge vještine kao što je komunikacija s javnošću, tj. prezentacija vremenske prognoze u medijima. Posao je zahtjevan i odgovoran. Možda baš zbog toga donosi određeno zadovoljstvo jer čvrsto vjerujemo da svojim predanim radom donosimo znatnu društvenu korist. Posebice jer smo u vremenima kada smo jako osjetljivi na vremenske prilike, naročito one ekstremne. Unatoč sve većoj automatizaciji koja je prisutna i u našem poslu, posao prognostičara ima itekako dobru perspektivu u budućnosti”, rekao je Lovro Kalin, prognostičar iz DHMZ-a.

Praćenje klime, prognoza za pomorce, hidrologija, kvaliteta zraka, atlas vjetra i mnoge druge sastavnice čine Državni hidrometeorološki zavod. Koliko su iscrpna istraživanja i mjerenja koja vrše u DHMZ-u, rekla nam je Melita Perčec Tadić, voditeljica Službe za klimatologiju.

“Meteorološka mjerenja i motrenja svakodnevna su aktivnost u mreži meteoroloških postaja DHMZ-a i osnova su za praćenje vremena i klime. Mjerenja i motrenja provode se na 34 glavne, 100 klimatoloških i 330 kišomjernih postaja, na velikom broju hidroloških i 20-tak postaja za kvalitetu zraka.

Ovako prikupljeni podaci osnova su za raznolike klimatološke podloge koje izrađujemo, od onih temeljnih, primjerice, višegodišnjih srednjaka, do složenijih kao što su klimatološke karte i projekcije klimatskim modelima.

Na klimatološkim kartama u Klimatskom atlasu Hrvatske za razdoblje 1961-1990. možete ocijeniti kolike su različitosti u klimi unutrašnjosti, gorja ili obale. Možda ćete se iznenaditi da Slavonija prima godišnje najmanje količine oborine, manje od juga Dalmacije. U Slavoniji godišnje padne oko 600 mm oborine (l/m²), na obali 700-1100 mm, a u gorju, Gorskom kotaru i na Velebitu od 1500 pa čak do 3500 mm.

I vozimo se manje automobilima, a više javnim prijevozom i biciklima. A često se može i pješice!

Hrvatska je klimatski vrlo raznolika zemlja, pravi mali laboratorij za istraživanje vremena i klime. Zato takva istraživanja i jesu interesantna, ne samo znanstvenicima u Hrvatskoj nego i u svijetu. Ukoliko ste znanstvenik kojeg zanima turbulencija u zraku, bura je vjetar koji ćete vrlo vjerojatno doći istraživati upravo na našu obalu ili koristeći podatke koje smo prikupili u zavodu.

Nova knjiga grupe autora “Primijenjena znanstvena istraživanja u DHMZ-u”, koja je predstavljena 21.3.2019. prilikom obilježavanja Svjetskog meteorološkog dana, pruža najviše i povijesnih i aktualnih informacija na ovu temu.”

Perčec Tadić osvrnula se i na biometeorološku prognozu za koju kaže da je jako dobro primljena u javnosti. “Ljudi su u velikoj mjeri svjesni kako klima i klimatske promjene utječu na njih”, rekla je.

Kako mi kao pojedinci utječemo na klimu?

“Moramo raditi i na tome da osvijestimo i našu ulogu u smanjivanju klimatskih promjena i zagađenja naše planete smećem bilo koje vrste, za početak, reciklirajmo i odvajajmo otpad, i tražimo da nam se kao građanima to omogući. I vozimo se manje automobilima, a više javnim prijevozom i biciklima. A često se može i pješice! Tako ćemo aktivno doprinijeti smanjivanju emisije stakleničkih plinova u atmosferu”, ustvrdila je Melita Perčec Tadić, voditeljica Službe za klimatologiju.

Perčec Tadić progovorila je i o projektu od važnosti za grad Zagreb, ali i druga urbana središta u RH. Riječ je o projektu CroClimGoGreen.

“CroClimGoGreen je projekt koji smo pod vodstvom Geofizičkog zavoda i dr. Ivane Herceg Bulić započeli prošle godine i provodit će se pet godina. Financira ga HRZZ. Na projektu je zaposlena jedna doktorantica, a očekujemo izradu čak dva doktorata.

Glavni cilj projekta je istraživanje urbanog toplinskog otoka grada Zagreba na temelju izmjerenih podataka te pomoću numeričkih simulacija u uvjetima sadašnje i buduće klime.

Urbani toplinski otok je naziv za obilježja temprerature gradova koji postaju znatno topliji od ruralne okolice. Razlog tome su prvenstveno materijali kojima se gradi u gradovima, a koji imaju svojstva velikog upijanja i skladištenja sunčane energije danju i ižaravanja i grijanja zraka noću.

Cilj projekta je utvrditi intenzitet i razmjere urbanog toplinskog otoka i ukazati na mjere za smanjenje njegovog intenziteta promoviranjem zelenih i plavih rješenja u svrhu pasivnog hlađenja“, rekla je Perčec Tadić.

A za sve one koji su zainteresirani za posao u jednom od sektora DHMZ-a, poručuje:

“Ako je to meteorolog, onda već sami znaju da će u DHMZ-u imati priliku baviti se raznim temama, od prognoze koja je mnogima najbliža, do kvalitete zraka, hidrologije, klimatologije, numeričkog modeliranja.

Prostor u kojem sada radimo, iako na prekrasnoj lokaciji, vrlo je skučen, ali izgradnjom nove zgrade u sklopu sveučilišnog kampusa na Borongaju očekujemo u skoroj budućnosti veliki napredak u rješavanju tog problema.

Suradnja među kolegama i radna atmosfera je ugodna i poticajna, a mogućnosti za usavršavanje su velike, od odlazaka na stručne radionice i skupove, koji se dijelom financiraju i sredstvima istraživačkih projekata na kojima sudjelujemo, do školovanja na doktorskom studiju.”