Postoje mnoge razlike između katolicizma i protestantizma. Na primjer, ne slažemo se oko pape, svetaca, sakramenata, oprosta i čistilišta. No nedvojbeno najveća razlika među nama povezana je s našim vjerovanjima o Mariji. Za većinu protestanata ona je bila samo žena koja je živjela prije 2000 godina. Naravno, ona je bila Isusova majka, ali to danas nema puno utjecaja na njihov duhovni život. Nasuprot tome, Marija je veliki dio katoličke duhovnosti. Častimo je i molimo joj se, čak je smatramo i našom duhovnom majkom.

Dakle, ako ikada razgovarate o vjeri i teologiji sa svojim protestantskim prijateljima ili rođacima, ova će se tema sigurno pojaviti prije ili kasnije. Morat ćete znati kako objasniti i braniti naša marijanska vjerovanja i prakse. Posebno želim raspravljati o biblijskom temelju štovanja Marije. Zašto je štujemo iako je živjela prije dva tisućljeća? Pa, postoji mnogo razloga, a jedan od njih dolazi upravo iz Novog zavjeta, piše Nunez s portala Catholic Exchange.

“Blagoslovljena ti među ženama”

U prvom poglavlju Lukina evanđelja, nakon što anđeo Gabrijel kaže Mariji da će biti majka Mesije, ona odlazi u posjet svojoj rođakinji Elizabeti. Ovo je prilično poznata priča, i iako je relativno kratka, sadrži obilje pouka za nas. Na primjer, evo što Elizabeta kaže kada prvi put vidi svoju rođakinju:

„Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga. i povika iz svega glasa: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi.” (Lk 1,41-45)

To je prilično visoka pohvala. Kada ste zadnji put nekoga nazvali najblaženijem ženom na svijetu? Možda ćete biti u iskušenju reći nikad, ali ako ste katolik, to zapravo nije istina. Svaki put kad molimo Zdravo Marijo, ponavljamo Elizabetinu rečenicu: Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje. Slavimo Mariju kao najblaženiju ženu u povijesti, a to činimo jer tako kaže samo Sveto pismo. Novi zavjet tako naziva Mariju, a mi samo slijedimo svetopisamski trag.

“Svi će me naraštaji zvati blaženom”

Ali ovo postavlja pitanje za nas: Trebamo li doista slijediti Elizabetin primjer? Trebamo li hvaliti Mariju poput njezine rođakinje? U početku bi se moglo činiti da je lako reći ne. Naravno, Elizabeta je to učinila jer je Marija stajala točno ispred nje, ali  vrijedi li to 2000 godina kasnije? Marija više nije s nama (barem ne fizički), pa zašto bismo je poštovali kao Elizabeta prije dva tisućljeća?

Odgovor je zapravo prilično jednostavan. Pogledajte Marijin odgovor na Elizabetine vrlo laskave riječi:

“I reče Marija: ‘Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, Spasitelju mojemu, jer pogleda na neznatnost službenice svoje. Jer evo, od sada će me svi naraštaji zvati blaženim.’” (Lk 1,46-48)

Nije slučajno što Marija kaže da će je svi naraštaji zvati blaženom odmah nakon što je njezina rođakinja dvaput u rasponu od nekoliko redaka nazove blaženom, tako da osim ako niste protiv toga, implikacija je jasna: mi bismo zapravo trebali slijediti Elizabetin primjer u štovanju Marije.

“Zdravo Marijo”

Marijin odgovor na Elizabetine riječi hvale znači da te riječi trebamo ponavljati kroz povijest, a upravo to činimo kad molimo Zdravo Marijo.

I iz toga možemo i reći da je sva čast i hvala koju joj pridajemo, kako u Zdravo Marijo, tako i u bilo kojoj drugoj molitvi koju odlučimo moliti, ispunjenje njezinih proročkih riječi da će je svi naraštaji nazivati ​​blaženom. Sve proizlazi iz ove jedne biblijske priče, tako da sljedeći put kad netko ospori vašu odanost Mariji, znate što ćete reći. Njeno štovanje nije pogansko iskrivljenje prave kršćanske vjere niti njezin srednjovjekovni dodatak. Ne, nalazi se upravo tamo u Novom zavjetu, pa ako želimo slijediti učenja Pisma, Marija bi trebala igrati ključnu ulogu u našim duhovnim životima.