31. zahvalno pješačko hodočašće velikogoričana Majci Božjoj Bistričkoj – 4. rujna

Ispred župne crkve Navještenja BDM u subotu, 3. rujna krenut će po 31. put rijeka hodočasnika, vjernika iz svih triju velikogoričkih, kao i iz župa Velikogoričko-odranskog dekanata i okolice, izreći zahvalu Majci Božjoj jer je svojim zagovorom očuvala Veliku Goricu.

Ovogodišnje hodočašće poklopilo se datumski sa danim zavjetom 3. rujna 1991. Naime, prije 31. godinu, 3. rujna 1991., monsinjor Josip Frkin, ondašnji župnik velikogoričke župe Navještenja, dao je zavjet Mariji ako njezinim zagovorom Velika Gorica bude očuvana od ratnih razaranja vjernici će hodočastiti Majci Božjoj Bistričkoj i natrag. Zavjet je dan u najvećoj molitvenoj skupini kakvih je u ratno vrijeme bilo u Velikoj Gorici nekoliko, a okupljale su se od početka rata oko krajputaša, križnih drva ili kapelica na različitim mjestima u župi moliti krunicu s nakanom za mir i slobodnu Domovinu. Marija je svojim zagovorom očuvala Veliku Goricu a vjernici su zavjet ispunili hodočasteći do Bistrice i natrag 26. i 27. rujna 1992. Na kraju tog zavjetnog zahvalnog hodočašća neki su vjernici pitali hoće li se hodočastiti i nagodinu. I tako je Velikogoričko zahvalno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj postalo tradicionalno.

Župnik župe Navještenja Blažene Djevice Marije Norbert Ivan Koprivec u programu HKR-a je poručio: „Pripremamo se i radujemo da zajedno opet budemo u molitvi i u zahvali Bogu i Majci Božjoj na svemu što nam daju”.

„Hodočaste od najmanjih do najstarijih. Svi koji imaju volje i snage. Ostali će nam se pridružiti na misi u 18 sati. Svi ostali hodočasnici, iz drugih župa i gradova, dobrodošli su. Više doznajte ovdje.

291. Zavjetno hodočašće vjernika grada Zagreba u Mariju Bistricu – 10. i 11. rujna

Pred nama je 291. Zavjetno hodočašće vjernika grada Zagreba u Mariju Bistricu koje će se održati 10. i 11. rujna 2022. godine, pod geslom: ,,Hvala ti, Majko, vijek’ uz nas budi. Tko će nam pomoći, ako ne ti?” Stihovi su to Dragutina Domjanića iz drage nam pjesme Ljiljane bijeli.

Zato se vraćamo pod skute nebeske Majke tražeći njezinu pomoć za one vrjednote koje su nam tako važne, a ugrožene su: za pomoć u odgovornom roditeljstvu i očuvanju naših obitelji, za pomoć u odgoju i uključivanju djece i mladih u život žive Crkve, za brižno oko i darežljivu ruku za potrebite, za snagu naviještanja i izgradnje društva prožetog evanđeoskim vrjednotama, za pomoć u trenucima kada nas pohode kušnje i bolest. Vidimo da smo u svemu tome slabi, tko će nam pomoći ako ne Marija?

„Kad gledate putovanja, hodočašćenje, pješice ili preko Sljemena, Čučerja, Sesveta… vidjet ćete kako mala djeca tapkaju zajedno sa svojim mama i tatama, neku djecu nose roditelji, idu djedovi i bake sa štapovima u ruci… Kad gledate to jedno gibanje i vjeru koja te ljude nosi, pjesmu, molitvu, raspoloženje, razgovore, ispovijedi, teme o kojima se razgovara: ozbiljne životne teme i problemi… Onda vidite kako Bog na jedan čudesan način djeluje. Mi idemo Mariji, a ona nas vraća k sebi i privodi k Isusu”, rekao je u razgovoru za HKR mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački.

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Susret hrvatske katoličke mladeži u Bjelovaru – 17. rujna

Bjelovar i Bjelovarsko-križevačka biskupija bit će 17. rujna 2022. domaćini Susreta hrvatske katoličke mladeži.

Oko 16 sati na stadionu počinje molitveno-meditativni program u kojem će mladi Bjelovarsko-križevačke biskupije svjedočiti o važnosti Euharistije u svome životu. Desetak minuta prije misnoga slavlja predviđena je tišina, kao podsjetnik na tišinu uoči susreta mladih s papom Benediktom 2011. godine u Zagrebu. Nakon svete mise u 17 sati zamišljena je jedna nova gesta koju smo nazvali “Neka posjedaju po travi!”, uoči zahvalnog slavlja koje će predvoditi Božja pobjeda.

Nakon tog programa će se prema domovima uputiti svi koji će ići toga dana, a ostali će prespavati u sportskim dvoranama, kako već bude organizirano.

Podsjetivši na geslo Susreta “Gore srca”, povjerenik Bjelovarsko-križevačke biskupije za pastoral mladih vlč. Zoran Grgić u razgovoru za HKR naglašava da ono ima dvostruko značenje – da su srca mladih već zapaljena Kristovom ljubavlju, ali i da svi moramo svoja srca usmjeriti prema Bogu. “Ova zemlja nije naše konačno odredište, nego smo usmjereni k nebu. Želja je i da mladi kroz euharistiju to shvate i prihvate. A i poziv svih uključenih u pastoral je upravo to da u svakoj prilici, svakoj pobožnosti, na duhovnim obnovama i katehezama s mladima i s djecom sve je poticaj da idemo prema gore.” Više doznajte ovdje.