Sv. Stjepan je za Mađare postao legenda, heroj, ideal, apostol i zaštitnik tijekom stoljeća, a njegov se blagdan u Mađarskoj slavi kao crkveni i državni praznik, piše portal župe Sv. Antuna Padovanskog u Rijeci. Kult mu je proširen i u sje­vernim krajevima Hrvatske. Zagrebačka katedrala, uz Gospino Uznesenje, posvećena je i svetom Stjepanu. Zaštitnik je Mađarske, kraljeva, roditelja, zidara, klesara i kamenorezaca te mnogih naselja, crkava i kapela diljem svijeta.

Stjepan je svojom svetošću i zauzetošću za duhovno i materijalno dobro onih kojima je bio na čelu snažna poruka i današnjim poglavarima bilo koje zajednice. Vjerski i ćudoredni život poglavara, te nji­hova zauzetost za dobro onih kojima su na čelu temelj je vremenitog blagostanja i vječne sreće. Takvi poglavari svijetli su likovi narodne i crkvene povijesti na kojima se nadahnjuju generacije.

Zaštita siromašnih

Na poseban način brinuo je za sirotinju, preuzimajući na sebe njihovu pravnu zaštitu. Sam je katehizirao narod. Svetkovanje nedjelje sankcionirao je državnim zakonima, a sagradio je i mnoštvo crkava. Svoje je kraljevstvo posvetio Blaženoj Djevici Mariji, prikazao joj je i kraljevsku krunu i nazvao je Velikom Gospođom. Taj je naziv za Mariju ostao je u mađarskom narodu sve do danas.

Papa Silvestar II. poslao mu je krunu kojom je okrunjen na sam Božić 1000. godine. Ta će kruna postati simbol i ponos Mađarske. Ona je Stjepanu pomogla ne samo učvrstiti njegovu političku vlast nego i konačno Mađarsku uvesti u kršćanski krug zapadnih zemalja. Benediktinci su bili glavni vjerovjesnici. Uz njihovu pomoć Stjepan je u Mađarskoj organizirao biskupije, koje su prema tadašnjoj podjeli ostale sve do danas.

Uzor vladajućima

Svojom svetošću i zauzetošću za duhovno i materijalno dobro onih kojima je bio na čelu snažna je poruka i današnjim poglavarima bilo koje zajednice. Vjerski i ćudoredni život poglavara, te nji­hova zauzetost za dobro onih kojima su na čelu temelj je vremenitog blagostanja i vječne sreće. Takvi poglavari svijetli su likovi narodne i crkvene povijesti na kojima se nadahnjuju generacije.

Sv. Stjepan namjeravao je još za života učiniti sina Emerika suvladarom i nasljednikom. U posebnom pismu dao mu je i upute kako će se ponašati kao vladar. Odlomke toga pisma donosi Časoslov kao 1. čitanje u Službi čitanja. Emerik je poginuo od napada divljeg vepra. Sv. Stjepan preminuo je u Ostrogonu na blagdan Velike Gospe 15. kolovoza 1038. godine. Svetim ga je proglasio papa Grgur VII. 1083. godine. Grob mu je u Stolnom Biogradu (Szekesfehervar).