Nikad neću zaboraviti lik mladića iz romana Omer-paša Latas nobelovca Ive Andrića. Andrić ga je nazvao „ludim Osmanom“, jer on i jest bio gradska luda. Mladić koji je nekad bio lijep i naočit, bistar i vješt najednom je postao lud. A kako je postao lud? Zaboravio je lice – lice jedne djevojke. Naime, dok je jednog dana išao na tržnicu nešto prodati, slučajno je naletio na predivnu djevojku u koju se odmah iskreno zaljubio. Ali je nikad više nije vidio, samo ju je nosio u sjećanju. Živio je od te slike. Ta slika i to lice koje je pamtio ispunjavali su ga mirom, ali i nadom da će ju jednom ponovno sresti.

Čudno, ali i lice se može zaboraviti, ne samo ljudsko, nego i Božje lice

No u nekom trenutku to je lice poput sapunice iščeznulo iz njegova sjećanja, a on, sav izbezumljen, trčao bi od ugla do ugla s nadom da će je opet vidjeti i tako se prisjetiti njezinog lica i izgleda. I otad je Osman počeo propadati i trčati gradom kao luda. Čudno, ali i lice se može zaboraviti, ne samo ljudsko, nego i Božje lice. I Bog ima lice, a to je lice Isusa Krista. Bog je svoje lice objavio u Isusu Kristu. Ova nas priča može naučiti kako nikad ne smijemo zaboraviti Božje lice, jer ako ga zaboravimo, nikad nećemo biti sretni ni imati mira. Tko zaboravi Krista, kome Krist iščezne iz života, prije ili kasnije postat će luda ovoga svijeta.

Autor fra Goran Azinović za svećenika Hercegovačke franjevačke provincije zaređen je 2014. godine. Autor je 18 nadahnutih knjiga, kolumnist je katoličkog mjesečnika “Naša ognjišta”, a pisao je i za druge katoličke časopise. Trenutačno živi i djeluje kao župni vikar u župi Krista Kralja u Čitluku (BiH).