Nakon što mladić – već đakon – bude zaređen za svećenika, u dogovoru s rodbinom i, najčešće, župnikom, „pravi“ Mladu misu, piše nedjelja.ba. Riječ je o misnome slavlju koje se po svojim popratnim elementima razlikuje od svih drugih, a na mnogim se stranama svijeta ustalilo kao tradicija.

Teško bi bilo točno odrediti gdje su joj korijeni i u kojem je povijesnom kontekstu i vremenu nastala. Međutim, moguće je kazati kako joj je smisao podijeliti radost svećeničkoga ređenja i stupanja u službu Krista, Velikog Svećenika.

Gdje se slavi Mlada misa?

Mladomisničko je slavlje zapravo sveta euharistija koju predvodi mladomisnik. To često nije njegova prva misa koju predslavi (jer mnogi slave mise i prije Mlade mise, recimo u svojoj rodnoj župi ili župi gdje će pastoralno djelovati – ako su već dobili dekret), ali je to prvo svečano misno slavlje koje predvodi u zajedništvu s pukom Božjim koji ga je, na određeni način, pratio na njegovu putu prema svećeništvu. Obično bude upriličeno u okviru mjesec-mjesec i pol dana od ređenja, a prije odlaska na prvu (pastoralnu) službu.

Stoga je logično da Mlada misa bude organizirana u župi iz koje je mladomisnik „potekao“ tj. u rodnom mjestu.

No, događa se iz različitih razloga (kao što su izbjeglištvo, migracije i sl.) da ga više ljudi poznaje u nekom drugom mjestu ili da u tom drugom mjestu žive njegovi roditelji i rodbina, pa novozaređeni svećenik tu slavi svoje mladomisničko slavlje.

Također, nije nepoznat slučaj da mladomisnik ima „primaciju“ i „sekundaciju“, odnosno dvije pa ponekad i tri Mlade mise – upravo iz navedenih razloga, što to okolnosti nalažu: da slavi u rodnoj župi i u mjestu gdje sada živi većina njegove rodbine i prijatelja.

Svaki novozaređeni svećenik izabire svoje mladomisničko geslo. To može biti neki svetopisamski citati (što je najčešće), neka svetačka ili papina izreka, redak iz redovničkoga pravila ili pak koja druga misao koja ocrtava njegovo svećeničko usmjerenje i oduševljenje.

Kao neizostavan segment Mlade mise na kraju bude mladomisnički blagoslov kojega zajedno polažu svi – na toj misi nazočni – mladomisnici; a poslije to pojedinačno čini slavljenik kada mu nakon završetka euharistije pristupaju gosti koji to zatraže.

Popratni elementi

Mladomisničko slavlje predvodi, dakako, mladomisnik, a u načelu propovijeda neki drugi svećenik kojega on odabere. Za vrijeme euharistije – ovisno o željama i preporukama onih koji u tomu imaju iskustva – bivaju organizirane različite recitacije i pozdravi te svečani prinos darova.

Stariji će se sjetiti kako su Mlade mise nekoć po svojim „popratnim elementima“ nalikovale na svadbe – s time što je „mlada“ u ovom slučaju bila mladomisnik.

On bi na kućnome pragu dobivao roditeljski blagoslov, te obučen u bijelo misno ruho (nerijetko i s „krunom“ na glavi) i praćen roditeljima i rodbinom, išao kroz selo (ili se vozio u kočiji) do crkve ili crkvenog dvorišta gdje bi slavio misu.

Crkveni je, uz ostalo, zadužen da mu pripomaže tijekom mise, usmjerava ga i savjetuje ako je potrebno, a civilni je onaj koji je „glavni“ u najvažnijem popratnom elementu mladomisničkoga slavlja, a to je ručak (fešta ili dernek) koji uslijedi nakon same mise. Zajedničko im je što obojica financijski podupru mladomisnika i njegovo slavlje.

Ručak, darivanje, pjesma i „govorancije“

Poslije svete mise slijedi ručak – vrlo često pod šatorima jer bude popriličan broj gostiju koji u većim župama iznosi i po nekoliko tisuća. „Poslijemisno“ druženje bi se, prema nekim viđenim pojavama, moglo opisati: „A sada spektakl!“ Zapravo, samo u Bosni koja ponovno ima svoje „specifičnosti“.

U prvom redu tu je „institucija“ čaje – „šefa protokola“. To je obično svećenik malo „slobodnijega izraza“, pun šala i viceva, zadužen zabaviti goste i najaviti govornike. Dogodi se nerijetko da dotični bude nešto nalik stand up komičaru koji obrađuje „crkvene“ teme, a zna i zapjevati.

Dakako, kao i svadbeno, tako ni mladomisničko slavlje ne može bez glazbe. Uz dobro jelo i obilje pića, sve bude učinjeno kako bi se ljudi uistinu veselili.

Pri tome svoja leđa podmetnu volonteri koje u načelu župnik okupi i angažira, a riječ je najčešće o mladima koji su na ovaj ili onaj način aktivni u župi.

Tijekom „protokolarnoga“ dijela čajo poziva već dogovorene goste koji će uputiti pozdrav nazočnima i progovoriti koju mudru mladomisniku. Obično tada „nastupe“: oba kuma, netko od rodbine, mladomisnikovih kolega, starijih svećenika ili svećenika koji potječu iz istoga mjesta.

A kako slučajno organizator slavlja ne bi „ostao kratak“ i da bi se mladome svećeniku koji tek stupa u službu, pripomoglo, prikupljaju se novčani prilozi: odrede se mladići/svećenici koji s torbama prođu između stolova a nazočni u njih ubace onoliko koliko su namijenili.

Također, bliža rodbina, osim ovoga novčanoga, daje i neki drugi prigodni dar: kalež, misnicu i sl.

I da bi sve bilo sličnije sa svadbenim ozračjem, tu su fotografi i kamermani…

Mlada misa u Isusovo doba

Prema svemu, može se kao definicija postaviti da je Mlada misa: svečano misno slavlje i ručak, koje mladomisnik slavi i organizira, kako bi zahvalio Bogu, podijelio svoj blagoslov te se proveselio s rodbinom i prijateljima jer stupa u svećeničku službu.

U tom kontekstu nalazimo kako je već u Bibliji zabilježeno jedno takvo slavlje.

Riječ je o pozivu cariniku Mateju koji postaje apostol.

„Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: ‘Pođi za mnom!’ On usta i pođe za njim. Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: ‘Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?’ A on, čuvši to, reče: ‘Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike’“ (Mt 9,9-13).

Iako nije bilo polaganja ruku i obreda svećeničkoga ređenja, jasno je kako Isusov poziv predstavlja „svećeničko ređenje“, a okupljanje prijatelja oko Isusa – ni boljih ni lošijih, nego onakvih s kakvima se budući apostol do tada družio – i blagovanje, opisuje sadržaj „mladomisničkoga slavlja“ kojega će i ove godine, Bogu hvala, mnogi mladići u Crkvi u Hrvata proslaviti. Ni mladomisnici, kao ni Matej, nisu svjesni što ih sve čeka i kakav će križ uprtiti, ali mogu vjerovati kako ih Isus neće napustiti ni razočarati što god da bilo.