Veliki požar koji je buknuo u srijedu, 13. srpnja između Vodica i Šibenika uništio je više od 3 tisuće hektara površine te dvadesetak kuća, brojne vinograde i maslinike. Požar je zaustavljen te više ne ugrožava ljude i imovinu. Nakon smirivanja situacije, razgovarali smo s fra Andrijom Bilokapićem iz samostana sv. Frane u Zadru koji je stavio naglasak na dobro koje je proizašlo iz ove tragedije.
Fra Andrija Bilokapić iz samostana sv. Frane u Zadru komentirao je za Hrvatsku katoličku mrežu situaciju oko izbijanja požara u Vodicama koji se širio prema Raslini i Zatonu te drugim okolnim mjestima uputivši umirujuću duhovnu poruku vjernicima. U trenutku kada je čuo za požar bio je pomalo šokiran te iznenađen. “Ti požari se događaju, vjerujem poneki put ljudskom nepažnjom, ali duboko vjerujem da ti požari nastaju zbog ljudi koji su “pomaknuti” u svojoj glavi, odnosno psihi te podmetnu požar kada je nevrijeme, odnosno kada je za to pogodno vrijeme”, istaknuo je fra Andrija i dodao kako postoje ljudi koji u ovakvim situacijama uživaju, zadovoljni time što su oni učinili nešto oko čega se događa zbrka.
Te nesreće u nama pokrenu nešto neobično i čudesno, a to su čudesnost i žrtva naših vatrogasaca.
Takve osobe pritom ne razmišljaju o patnji i šteti koju su nanijeli drugima, posebno vinogradarima, maslinarima i vrtovima. “Čuo sam da je izgorjelo i dvadesetak kuća, što je doista strašno. Koliko je god to strašno, u toj nesreći, ipak je sreća što nitko od ljudi nije nastradao (lakše je ozlijeđen jedan vatrogasac). Te nesreće u nama pokrenu nešto neobično i čudesno, a to su čudesnost i žrtva naših vatrogasaca”, poručio je fra Andrija te izdvojio ono što smatra posebnim i zadivljujućim.
Foto: Hrvoje Jelavic / PIXSELL
“Posebno je zadivljujuće što se na raspolaganje stavljaju mnogi drugi ljudi, osim vatrogasaca kojima je to svakodnevni posao. U pomoć prilaze mladići, navijačke skupine o kojima ljudi znaju svašta govoriti, ali kada se dogodi ovakva katastrofa, onda se zbilja u čovjeku pokreće ono najdublje što ga čini čovjekom – sve ono sakriveno. Zadivljujuće je koliko dobra u nama mogu pokrenuti nečija patnja i bol”, naglasio je fra Andrija.
Potom je istaknuo kako je velika patnja pokrenula mnogo dobroga u ljudima, iako na prvi pogled možda ne bismo rekli da je to moguće. “Cijelu noć izlagali su sebe i sjekli granama vatru da je zaustave kada nisu imali čime drugim, kada je ponestalo vode. Mislim da bi više pozornosti trebalo pridavati tim ljudima te o njima govoriti”, ističe.
Foto: Dusko Jaramaz / PIXSELL
“Kada nastupe nedaće koje ne možemo kontrolirati, prije svega bismo trebali biti sućutni poput mladića koji su gasili požar, a onda učiniti ono što nam preostaje, odnosno pomoći na način na koji možemo pomoći, primjerice otići na požarište ili darovati koju kunu unesrećenima”, zaključio je fra Andrija Bilokapić o tome kako se nositi s izvanrednim situacijama koje ne možemo kontrolirati i u kojima smo donekle bespomoćni.