S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Opraštaj, kažem ti, ne do sedam, nego do sedamdeset puta sedam! (Mt 18, 22)
Liturgija dana (11. kolovoza):
Prvo čitanje:
Ez 12, 1-12
Dođe mi riječ Gospodnja: »Sine čovječji, ti boraviš u rodu odmetničkom koji ima oči za gledanje, a ne vidi, uši ima za slušanje, a ne čuje, jer su rod odmetnički. Zato, sine čovječji, spremi prognanički zavežljaj i njima na oči obdan se seli: seli se iz svojega mjesta u drugo, ne bi li uvidjeli da su rod odmetnički. Obdan, njima na oči, iznesi zavežljaj, zavežljaj prognanički, a iziđi obnoć na njihove oči kao što se odlazi u prognanstvo. Njima na oči prokopaj zid i kroza nj iziđi. I njima na oči vrgni zavežljaj na ramena i po mrkloj noći iziđi. Pokrij lice da ne vidiš zemlju, jer te postavih kao znamenje domu Izraelovu!«
Učinih kako mi bijaše zapovjeđeno: obdan iznesoh zavežljaj, zavežljaj prognanički, a obnoć prokopah zid rukama i njima na oči po mrkloj noći vrgoh zavežljaj na ramena. Ujutro mi dođe riječ Gospodnja: »Sine čovječji, zapita li te dom Izraelov, dom odmetnički: ‘Što to radiš?’ ti mu reci: Ovako govori Gospodin Bog! Ovo je proroštvo knezu jeruzalemskom i svemu domu Izraelovu koji je u Jeruzalemu. Reci: Ja sam vam znamenje! Kako ja učinih, tako će biti učinjeno njima: svi ćete se morati seliti u prognanstvo! Knez njihov morat će vrći zavežljaj na ramena i po mrkloj noći izaći. Prokopat će zid da izađe kroza nj, i lice će pokriti rukama da očima ne vidi zemlje.
Psalam:
78, 56-59.61-62
Oni su iskušavali i izazivali Boga Višnjega
i nisu držali zapovijedi njegovih.
Otpadoše, iznevjeriše se ko oci njihovi,
ko luk nepouzdan oni zatajiše.
Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama,
na ljubomor navedoše kumirima svojim.
Bog ču i gnjevom planu,
odbaci posve Izraela.
Preda u ropstvo snagu svoju
i svoju diku u ruke dušmanske.
Narod svoj prepusti maču,
raspali se na svoju baštinu.
Evanđelje:
Mt 18, 21 – 19, 1
U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.«
»Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ‘Strpljenja imaj sa mnom i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.«
»A kad taj isti sluga, izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ‘Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ‘Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.«
»Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ‘Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svomu drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«
Kad Isus završi ove besjede, ode iz Galileje i dođe u judejski kraj s onu stranu Jordana.